Škotski jezik (ISO 639-3: sco; scots), jedan od dva jezika engleske podskupine zapadnogermanskih jezika kojim se služe etnički Škoti, oko 100 000 osoba u Ujedinjenom Kraljevstvu i oko 100 000 u Irskoj u grofoviji Donegal. Oko 1,5 milijuna ljudi (zbog jezične asimilacije i nametanja engleskoga), govori ga tek kao drugi jezik.

Dijalekti uredi

Škotski po nekim podatcima ima četiri dijalekta:

  • otočki (insularni),
  • sjeverni,
  • južni,
  • ulsterski.[1]

Po drugim ima samo tri:

  • dorski (eng. „Doric”),
  • lallanski (eng. „Lallans”),
  • ulsterski (eng. „Ulster”).[2]

Povijest uredi

Škotski jezik nije izvorni jezik keltskoga naroda Škota. Nastao je iz dijalekata staroengleskoga jezika pod utjecajem gaelskoga škotskoga jezika, izvornoga jezika Škota, francuskoga i utjecaja drugih germanskih jezika poput staronordijskoga putem vikinških invazija te nizozemskoga putem trgovine.[3]

Škotski jezik treba razlikovati od škotske inačice engleskoga jezika (eng. „Scottish accent”), koja nije zaseban jezik, već je samo dijalekt suvremenoga engleskoga jezika.

Izvori uredi

  1. Ethnologue (15th)
  2. Ethnologue (16th)
  3. Older Scots | From Inglis to Scots (engleski). Pristupljeno 8. studenoga 2023.

Vanjske poveznice uredi

 
Logotip Zajedničkog poslužitelja
Zajednički poslužitelj ima stranicu o temi Škotski jezik