Španjolsko kolonijalno carstvo

Španjolsko kolonijalno carstvo (također i Španjolski imperij) bilo je prvo pravo svjetsko kolonijalno carstvo, ali i jedno od najvećih. Osvajanjem Kanarskih otoka i Kolumbovim otkrićem Amerike 1492., kao i Magellanovim putovanjem između 1520. i 1522., Španjolska je pokrenula velik proces kolonizacije novootkrivenih područja, stvorila carstvo u kojem sunce nikad ne zalazi, te započela eru kolonijalizma. Španjolsko kolonijalno carstvo protezalo se na Južnu i Središnju Ameriku, značajan dio Sjeverne Amerike, Kariba, zatim na dijelove Afrike, Azije i Oceanije.

Zastava s burgundskim križem koristila se kao zastava Španjolskog imperija do kraja 18. stoljeća kada je zamijenjena tzv. rojigualdom (1785.). Burgundski križ danas se nalazi u kraljevskom grbu.

Svoj vrhunac, Španjolsko je Carstvo doživjelo u 16. i 17. stoljeću, a svoj kraj u 19. stoljeću, osamostaljenjem kolonija u Južnoj Americi te gubitkom svojih drugih kolonijalnih posjeda.

Španjolsko Carstvo je bilo prvo svjetsko carstvo, zbog toga što se po prvi put u povijesti prostiralo na gotovo svim kontinentima, a komunikacija se, za razliku od Rimskog Carstva, nije odvijala samo putem kopna, već je ono obuhvaćalo i prekomorska područja.

Područja Španjolskog Carstva uredi

 
Karta područja na koja se prostiralo Španjolsko kolonijalno carstvo

Ne postoji suglasnost među povjesničarima oko odgovora na pitanje koja područaj je obuhvaćalo Španjolsko Carstvo. Problem nastaje prvenstveno u razgraničenju između posjeda Španjolske na čelu s kraljem, i kraljevih nasljednih posjeda. Tako se javlj problem španjolske Nizozemske, koja se tradicionalno smatra dijelom Carstva, dok je s druge strane neki povjesničari isključuju, tvrdeći da su to osobni nasljedni posjedi Habsburgovaca.

Amerika uredi

  • Glavna kapetanija Venezuela: obuhvaćala današnju Venezuelu.
  • Potkraljevstvo Perua: obuhvaćalo današnji Peru.

Azija uredi

Afrika uredi

Europa uredi

Većinu posjeda u Europi izgubljeni su 1710. Mirom u Utrechtu.

Oceanija uredi

Baština uredi

Širenjem španjolskog kolonijalnog carstva širio se i utjecaj španjolskog jezika i kulture. Osim toga, Španjolska kao izrazito katolička zemlja, širila je vjerski nauk Katoličke Crkve nasilno pokrštavajući lokalno stanovništvo.

Rezultati stoljetne dominacije Španjolske vidljivi su i danas, ponajprije u činjenici što je španjolski u svim državama koje su nastale na području nekadašnjeg Carstva službeni jezik. Pored toga, većina stanovnika (u nekima gotovo stopostotna) su Katolici.

Španjolska (slično kao i Velika Britanija) i dalje razvija posebne odnose s državama koje su bile dio njezinog Carstva.