433 Eros
433 Eros je asteroid (planetoid) u skupini Amora.
433 Eros
| |
|---|---|
.jpg) Ovaj spektakularni pogled izgrađen je iz 6 slika snimljenih 29. veljače 2000. s visine od oko 200 kilometara. | |
| Otkriće | |
| Otkrio | Carl Gustav Witt |
| Datum otkrića | 13. kolovoza 1898. |
| Mjesto otkrića | Berlinski opservatorij Urania |
| Privremena oznaka | (433) Eros |
| Kategorija | Amori |
| Orbitalni elementi Epoha 4. rujna 2017. (2458000,5 JD) | |
| Velika poluos | 1,4579 AJ[1] |
| Perihel | 1,1334 AJ |
| Afel | 1,7825 AJ |
| Ekscentricitet | 0,2226 |
| Orbitalni period | 643 d (1,76 a) |
| Inklinacija | 10,828° |
| Fizičke osobine | |
| Dimenzije | 34,4 × 11,2 × 11,2 km |
| Masa | (6,687 ± 0,003)×1015 kg[2] |
| Gustoća | 2,67 ± 0,03 g/cm³ |
| Period rotacije | 5,270 sati |
| Spektralna klasa | 7,0–15[3] |
| Albedo | 0,25 ± 0,06 |
Karakteristike uredi
koji po blago izduženoj putanji (perihel 1,133 astronomskih jedinica, afel 1,783 astronomskih jedinica) nagnutoj s obzirom na ekliptiku 10,829°, obilazi Sunce za 1,76 godina. Pri posljednjem bliskom susretu sa Zemljom (1975.), Eros se približio na 22 milijuna kilometara. Nepravilna je oblika (34,4 km × 11,2 km × 11,2 km), okreće se oko svoje osi za 5 sati 16 minuta. Površina mu je prekrivena kraterima, a najstarije područje staro je oko 2 milijarde godina. Dnevna je temperatura na površini 100 °C, a noćna –150 °C. Unutrašnjost mu je jednolike gustoće (2 670 kg/m³), bogata silikatima. Otkrio ga je 13. kolovoza 1898. njemački astronom Carl Gustav Witt (1866. – 1946.). Prvi je planetoid na koji se spustila neka svemirska letjelica (NEAR Shoemaker, 11. veljače 2001.). Nazvan je po grčkom bogu Erosu.[4]
Eros karakteriziraju brojni krateri koji pokrivaju cijelu površinu, od kojih je najveći Himeros 10 kilometarskog promjera. Na sredini je Psycho čiji je promjer 5,5 km. S obzirom na slabu gravitaciju Erosa, iznenađujući su odroni niz strmine, pa se pretpostavlja da su površinski slojevi staložili skupa s prašinom staložili u vrijeme sudara s nekim drugim tijelom.[5]
Još jedna osobitost Erosa su sustavi usporednih brazda dugih do 20 km.[5]
Na površini prevladavaju piroksen i olivin. Na Erosu su elementi silicij, magnezij i aluminij u jednakom omjeru kao i na Suncu ili zvijezdama. Tvar s Erosa po svemu odgovara hodritima i istovjetna je tvari iz vremena Sunca i planeta.[5]
Zemlji bliski asteroidi uredi
Podrobniji članak o temi: Zemlji bliski asteroidiZemlji bliski asteroidi (eng. NEA, kratica od Near Earth Asteroid) je zajednički naziv za sve asteroide (planetoide) koji se u jednom dijelu putanje približavaju Zemljinoj putanji. NEA se dijele u 3 grupe, nazvane po pojedinim asteroidima iz grupe. Iako se većina asteroida nalazi u asteroidnom pojasu, postoji i značajan broj asteroida izvan njega.
- Prvu skupinu čine Amori s perihelima (najbliža točka putanje oko Sunca) između 1,017 i 1,3 AJ. Iznos od 1,017 AJ je ključan jer je to Zemljin afel (najudaljenija točka putanje oko Sunca). Poznato je oko 20 ovakvih asteroida, a procjenjuje se da ih ima tisuću do dvije s promjerom većim od 1 km.
- Druga skupina su Apoloni s perihelom ispod 1,017 AJ i afelom iznad 1 AJ. Poznato je nekoliko stotina asteroida s ovakvim putanjama, a procjenjuje se da ih ima 500 do 1000 većih od 1 km. 2101 Adonis, 2-km-ski asteroid, je 1937. došao na samo 2 milijuna km od Zemlje. 4179 Toutatisu, jednom od Apolla, je u prosincu 1992., kao prvom asteroidu, određen oblik i veličina pomoću radara.
- Treću skupinu čine Atoni s perihelima manjim od 1 AJ i afelima većim od 0,938 AJ. Prosječni životni vijek asteroida iz ove skupine iznosi tek milijun godina nakon čega udare u Sunce ili u neki od planeta. Očito mora postojati stalni izvor novih, a smatra se da su to najčešće oni asteroidi koji "zalutaju" u Kirkwoodovu zonu s rezonancijom 3:1 prema Jupiteru. Posljednjih je godina zabilježeno nekoliko preleta asteroida u blizini Zemlje.
Amori uredi
Podrobniji članak o temi: AmoriAmori su skupina planetoida (asteroida) kojima se perihel nalazi unutar Marsove putanje, a afel u glavnom planetoidnom pojasu (asteroidni pojas). Neki prilaze blizu Zemlji ali ne presijecaju njezinu putanju. Prvi su otkriveni: Eros (433 Eros) (1898.), Albert (719 Albert) (1911.), Alinda (887 Alinda) (1918.), Ganimed (1036 Ganymed) (1924.), Amor (1221 Amor) (1932.) i drugi.
Slike uredi
-
Animacija vrtnje Erosa. -
Pogled s jednog kraja Erosa preko izbočine s njegove strane prema suprotnom kraju. -
Prva mozaična slika Erosa snimljena iz putanje svemirske letjelice. -
Mozaična slika Erosa. -
S 4,8 km duljine, Psyche je Erosov drugi najveći krater. -
Regolit na Erosu, viđen tijekom spuštanja svemirske letjelice (prikazana površina iznosi oko 12 metara duljine) -
Dijagram putanje Erosa s položajem 7. svibnja 2013. -
Dijagram putanje Erosa s položajem 1. siječnja 2018. -
-
Šest različitih pogleda na Eros u približnoj prirodnoj boji iz svemirske letjelice u veljači 2000.
Izvori uredi
- ↑ "JPL Small-Body Database Browser: 433 Eros (1898 DQ)", [1], Jet Propulsion Laboratory, pristupljeno = 16. kolovoza 2017.
- ↑ Yeomans, Donald K.: Asteroid 433 Eros: The Target Body of the NEAR Mission, [2], 28. rujna 2007., Jet Propulsion Laboratory/California Institute of Technology.
- ↑ NEODys: "(433) Eros Ephemerides for 2137:, Department of Mathematics, University of Pisa, Italy, [3], pristupljeno: 27. lipnja 2010.
- ↑ Eros (433 Eros), [4] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, pristupljeno 12. veljače 2020.
- ↑ a b c Drvo znanja Vladis Vujnović: Asteroidi. Br. 40. Prosinac 2000.