Aleksandar Ljahnicky

Aleksandar Ljahnicky hrvatsko-američki je arhitekt i likovni umjetnik. Specijalizira se u grafičkom dizajnu, scenografiji te u dizajnu nacionalnih paviljona na međunarodnim sajmovima. Svoja likovna djela izlaže na međunarodnoj razini u muzejima i galerijama. Do 1995. živi u Zagrebu, a zatim se seli u New York gdje trenutno živi i radi.

Aleksandar Ljahnicky
Aleksandar Ljahnicky
Aleksandar Ljahnicky na samostalnoj izložbi u New Yorku 2019.
Rođenje Oklaj, 2. prosinca 1933.
Nacionalnost Hrvat i Amerikanac
Zanimanje arhitekt i likovni umjetnik
Portal o životopisima
Skulptura za ljetnu pozornicu Aleksandra Ljahnickog iz 1988., park Maksimir

Životopis uredi

Aleksandar Ljahnicky rođen je 1933. u Oklaju, u blizini Šibenika. Završio je gimnaziju Antuna Vrančića u Šibeniku te se potom seli u Zagreb gdje je 1958. diplomirao na Arhitektonskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Od 1953. do 1958. studira slikarstvo i scenografiju kod profesora Kamila Tompe na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu.

Njegovi rani radovi u grafičkom dizajnu (1958.) nagrađeni su te su dio stalne zbirke Muzeja za umjetnost i obrt u Zagrebu, a trenutno su uključeni u digitalne platforme Europske unije za europsku kulturnu baštinu.[1][2] Njegov je dizajnerski rad predstavljen i na retrospektivnoj izložbi hrvatskog dizajna "Dizajn u gradu" u Zagrebu 2019. godine.[3][4] Od 1957. do 2000. Aleksandar Ljahnicky intenzivno je radio na dizajnu nacionalnih paviljona na međunarodnim sajmovima po cijelom svijetu. Od 1970. do 1987. radio je kao direktor scenografije na Televiziji Zagreb.[5] i u oglasnom zavodu Hrvatske (OZEHA).[6] Radio je scenografije za “Obično gledamo” J. Lovretića, “KviskotekuLaze Goluže, “Dobar dan” Saše Zalepugina te je autor najavnih špica i mnogih telopa.

Projekt Aleksandra Ljahnickog za neizgrađeni muzej u Čazmi bio je tema istraživanja i rasprave.[7] Njegova skulptura za ljetnu scenu nastala 1988. jedna je od atrakcija parka Maksimir.[8] Godine 1994. u Japanu je dobio nagradu Grand Prix za gradsku skulpturu.

Aleksandar Ljahnicky izlaže svoja likovna djela od početka 1990-ih. Godine 1993. imao je samostalnu izložbu pod nazivom New York 2 u galeriji Paulina Riehoff u New Yorku i na Sveučilištu New York. Godine 1994. u suradnji s hrvatsko-američkim društvom njegova su djela predstavljena u Muzeju Mimara. Godine 1998. samostalno je izlagao u zagrebačkoj galeriji Klovićevi dvori.[9] Očaran japanskom planinom Fuji, Ljahnicky je napravio niz slika i triptiha, namijenjenih kao homagij planini Fuji, te ih je predstavio na svojoj samostalnoj izložbi u Institutu za kulturu Tenri u New Yorku 2019.[10][11] Mnoga njegova djela nalaze se u privatnim zbirkama.

Izvori uredi

  1. MUO | AthenaPlus | Digitalni repozitorij | ArhivX. athena.muo.hr. Pristupljeno 28. siječnja 2020.
  2. plakat. Europeana Collections (engleski). Pristupljeno 28. siječnja 2020.
  3. U jednom zagrebačkom pothodniku bit će postavljena zanimljiva izložba. Budete li prolazili onuda, obratite pažnju!. BURO. Inačica izvorne stranice arhivirana 24. kolovoza 2021. Pristupljeno 28. siječnja 2020.
  4. Otvorenje multilokacijske izložbe "Dizajn u gradu 1". Hrvatsko dizajnersko društvo / Croatian Designers Association (engleski). 5. studenoga 2019. Pristupljeno 28. siječnja 2020.
  5. TV dizajn 1987: Novi, atraktivni vizuelni identitet TV Zagreb – inovacije uz pomoć kompjutora Flair. Pristupljeno 28. siječnja 2020.
  6. OZEHA – O jednoj povijesti oglašivačke industrije, Dizajn.hr
  7. Maja Cepetić, Neizvedeni projekt muzeja spomenika u Čazmi, Zbornik radova 2. kongresa hrvatskih muzealaca. Muzeji i arhitektura u Hrvatskoj. Zagreb: Hrvatsko muzejsko društvo, 2013. str. 235–239.
  8. K.V., Park Maksimir – spomenik parkovne arhitekture stvoren za šetnju i uživanj, Zgportal.com
  9. Katalog Knjižnica grada Zagreba – Rezultati pretraživanja. katalog.kgz.hr. Pristupljeno 28. siječnja 2020.
  10. Diana Ferić, Šibenčanin usred New Yorka otvorio izložbi slika posvećenu japanskoj planini Fuji, ŠibenikNews
  11. Aleksandar Ljahnicky "Fuji". www.nyartbeat.com. Pristupljeno 28. siječnja 2020.

Vanjske poveznice uredi