Alieta Monas Plejić
Alieta Monas Plejić (Pazin, 1951. – Rijeka, 2022.) bila je slikarica i likovna pedagoginja. Njezino djelovanje na kulturno-umjetničkom području zabilježeno je u Splitu i Pazinu. Početkom 1990-ih započinje jedinstvenu seriju izvedbi i svjetlosnih instalacija u javnom prostoru Splita, započinjući specifično umjetničko istraživanje pojma svjetlosti. Njezin je rad višestruko nagrađivan.
| Radovi u tijeku! |
 Jedan vrijedni suradnik upravo radi na ovom članku! |
Životopis uredi
Alieta Monas Plejić rodila se u Pazinu 5. studenog 1951. godine ocu Vjekoslavu Monasu, zvanom Điđi, i majci Letiziji, rođ. Otocchian.[1] U Pazinu je završila osnovnu školu te Hrvatsku gimnaziju 1970. godine. Diplomirala je likovnu umjetnost na Pedagoškoj akademiji 1972. godine, a 1977. godine završila je slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u klasi profesora Nikole Reisera.[1]
Posvećena radu s djecom, Monas Plejić je 1990-ih godina osnovala dječji bijenale Ujedinjeni svijetli svijet. U Splitu je u Školi likovnih umjetnosti sve do mirovine 2013. godine predavala slikarstvo i crtanje. Bila je članica Hrvatskog društva umjetnika – Split.[1] Umrla je 12. ožujka 2022. godine.[1]
Slikarstvo uredi
Glavni motiv slikarstva Monas Plejić je svjetlost. Motivu se okreće početkom rata devedesetih godina kada je započela cikluse posvećene svjetlosti koji su se odrazili u izložbama i ambijentalnim instalacijama: Svjetlosni Peristil, u Dioklecijanovoj palači na Božić 1991. i 1997. godine,[2] te Svjetlehem II. projektiran 2017. godine kojim je planirala osvijetliti dijelove Pazinske jame.[1] Ciklusi vezani uz motiv svjetla su: Zidovi svjetlosti, Eppur e luce sopra d'ogni luce – Ipak je svjetlost, Eppur e luce sopra d'ogni luce – Ipak je svjetlost nad svjetlostima.[3] Na upit o dominantnoj ulozi svjetlosti u svojim radovima, umjetnica je odgovorila: „Goethe je, kada su ga pitali, zašto toliko spominje istinu odgovorio, kako je ima premalo i očito zato s njom pretjeruje. Isto tako prepoznajem da je premalo svjetla u međuljudskim odnosima na svim razinama, od pojedinačnih, do društvenih, pa i globalnih. Moja prva riječ bila je luce, svjetlost. Moja je mama radila u tiskari i uvijek kada je nakon posla dolazila doma pokazivala mi je svjetlost.”[4]
Glavne figure umjetničinog slikarstva bili su aktovi i portreti. Njezinu umjetnost opisao je Tonči Petrasov Marović riječima: „To su trošna, ražalošćena tijela, na granici bolesti ili ljubavi, dana u najintimnijemu ozračju kupatila ili postelje koju od vanjskoga, dušmanskog svijeta 'brani' zavjesa, ili drugo tijelo.”[2] Njezinu umjetnost inspirirali su Einstein, Dante i Dostojevski, a slike je posvetila pojedinim velikanima književnosti i umjetnosti: Tolstojeva soba, Tinova soba, Vidovićev atelje.[5][1]
Značajnijim joj djelima pripadaju Žena na propuhu (1981.), Judita II. (1984.), Svijetli (2010.) te Sloboda vodi narod (2017.).
Izložbe uredi
Monas Plejić sudjelovala je na skupnim i samostalnim izložbama. Prvu samostalnu izložbu održala je u Pazinu 1979. godine. Samostalno je izlagala u Salonu Galić u Splitu 1982. godine[4] i Galeriji Nova u Zagrebu gdje je izložila svoje radove osamdesetih.[1][5]
U okviru 41. Splitskog salona „Ne posve izgubljeni jedni za druge” afirmirali su se vizualni radovi umjetnica koja promiču kompleksnosti feminističkih genealogija, produktivne dijaloge te uključivanje zelene i lokalne sadašnjosti.[6] Izložba se održavala na više lokacija u Splitu među kojima su Salon Galić i Multimedijalni kulturni centar Split. Otvoreni postav Monas Plejić nalazio se pri samome ulazu u Multimedijalni kulturni centar. Uz četiri izložene slike ostavljena su četiri prazna uokvirena mjesta za radove kojima tek treba nadopuniti arhiv Monas Plejić.[7]
Rad Monas Plejić bio je predstavljen u sklopu izložbe Vidljive 2023. i 2024. godine. Cilj je projekta osvijestiti nužnost na rodnu ravnopravnost te zastupljenost žena u umjetnosti.[8] Od umjetničinih radova bili su izloženi Judita II., 1984. te Žena na propuhu, 1981. Oba umjetnička djela nastala su kombiniranom tehnikom.
Nagrade uredi
Monas Plejić osvojila je nekoliko nagrada. Prvu nagradu, Povelja Ars Histriae VIII, dobila je u Rovinju 1982. godine.[9] Slijedila je Nagrada Splitskog salona iste godine u Splitu.[3] Godine 1984. u Rovinju osvojila je Diplomu Ars Histriae IX te Nagradu Grisia.[3]
Izvori uredi
- ↑ a b c d e f g Šiklić, Josip. 16. svibnja 2022. Alieta Monas Plejić. Istrapedia. Pristupljeno 1. svibnja 2024.
- ↑ a b Vujević, Eda. 14. ožujka 2022. Preminula slikarica Alieta Monas Pleić, koja je veliki dio života provela u Splitu i u njemu ostvarila svoja najbolja djela. Slobodna Dalmacija. Pristupljeno 1. svibnja 2024.
- ↑ a b c Alieta Monas Plejić. HULU Split. Pristupljeno 1. svibnja 2024.
- ↑ a b Kiš Terbovc, Patricia. 18. ožujka 2022. Radila je najposjećenije izložbe u Splitu, s vremenom je polako tonula u zaborav. Šteta. Jutarnji list. Pristupljeno 1. svibnja 2024.
- ↑ a b I., I. 14. ožujka 2022. TUGA U SPLITU Preminula slikarica Alieta Monas Plejić. Dalmatinski portal. Pristupljeno 1. svibnja 2024.
- ↑ 41. SPLITSKI SALON/ Ne posve izgubljeni jedni za druge/. Dom mladih Split. Pristupljeno 1. svibnja 2024.
- ↑ Tešija, Kristina. 13. prosinca 2021. Glitchevi ženskog u patrijarhalnom svijetu. Kulturpunkt. Pristupljeno 1. svibnja 2024.
- ↑ Vidljive (15.12.2023. – 6.2.2024.). Muzej moderne i suvremene umjetnosti. Pristupljeno 1. svibnja 2024.
- ↑ Ars Histriae. Istrapedia. Pristupljeno 25. svibnja 2024.
