Ambohimanga (istočnomalgaški za "plavi brežuljak") je kompleks kraljevske nekropole i utvrđene rezidencijalne palače velikog kulturnog i povijesnog značaja na Madagaskaru; smješten oko 24 km istočno od glavnog gada, Antananariva. Ambohimanga je jedno od 12 svetih brežuljaka naroda Merina, etničke zajednice koja je u 19. stoljeću zavladala većinom otoka Madagaskara i uvela jedinstvenu upravu. Ambohimangu i dan danas pohode hodočasnici iz cijelog Madagaskara i šire.[1] To je prepoznao UNESCO kada je Ambohimanga upisana na popis mjesta svjetske baštine u Africi kao "simbol nacionalnog identiteta otočana značajnog duhovnog i ritualnog značaja posljednjih 500 godina".

Kraljevski brežuljak Ambohimanga
Svjetska baštinaUNESCO
}}
Država Madagaskar
Godina uvrštenja2001. (25. zasjedanje)
VrstaKulturno dobro
Mjeriloiii, iv, vi
Ugroženost-
PoveznicaUNESCO:950
Koordinate18°45′33.012″S 47°33′46.008″E / 18.75917000°S 47.56278000°E / -18.75917000; 47.56278000
Aapravasi Ghat na zemljovidu Madagaskara
Aapravasi Ghat
Aapravasi Ghat
Lokacija Ambohimanga na Madagaskaru
Ambohimanga 1865. god.
Glavna kamena vrata Ambohimanga
Jedna od sedam vrata Ambohimanga

Povijest uredi

Vladar Kraljevstva Merina, Andriamasinavalona, podijelio je svoje kraljevstvo 1710. godine, ostavljajući Ambohimangu jednom od četvorice sinova, koji je od nje napravio svoju prijestolnicu.[2] Ambohimanga je 1787. godine postala posjed princa Andrianampoinimerina koji je otpočeo projekt ujedinjenja Kraljevstva Merina iz svoje nove prijestolnice u Antananarivu, ali je još uvijek često boravio u svojoj staroj drvenoj palači u Ambohimangi. Ambohimanga se otada držala jednim od svetih kraljevskih brda Merina i bila znana kao "Zabranjeni grad" sve do 1897. godine kada je francuska kolonijalna uprava prenijela sve relikvije i značajne stvari kraljevske obitelji u Antananarivo kako bi na taj način razbili duh otpora i etničkog identiteta inspiriran tim simbolima.

Odlike uredi

Naselje Ambohimanga ima sedam vrata od kojih su Ambatomitsangana (Temeljni kamen) glavna, najveća i dobro očuvana.[3] Zid oko naselja izgrađen je 1847. god. po nalogu kraljice Ranavalone I., od kamena povezanog drevnom žbukom (spoj vapna i bjelanjka).

  • Mahandrihono je skromna drvena zgrada izgrađena u tradicionalnom madagaskarskom arhitektonskom stilu, koja je bila sjedište kralja Andrianampoinimerina prije premještanja prijestolnice u Antananarivo. U njoj se još uvijek nalaze predmeti koji su pripadali kralju Andrianampoinimerina kao što su oružje, bubnjevi, talismani i ogroman krevet u koji je primao svojih dvanaest žena.
  • Nanjaka je bila utvrda unutar kompleksa, ali je uništena za vrijeme pogreba kraljice Ranavalone I. kad je eksplodirao barut smješten u obližnjem objektu.
  • Dva drvena paviljona palače kraljice Ranavalone II. izgrađena su od palisandra 1871. god. Prvi, veći i prostraniji, ima dvoranu za prijeme i veliki salon u prizemlju, te spavaće sobe kraljice Ranavalone II. na katu. U njemu je i danas izvorni europski namještaj, i mnogi darovi koje je kraljica primala od stranih državnika i njihovih predstavnika. Drugi, manji paviljon, zovu Trano Fitaratra ("kuća od stakla") u kojemu je kraljica primala ministre na savjetovanje. Objekt ima velike prozore na sve četiri strane, s pogledom na zelenilo.
  • Amparihi su dva velika bazena isklesana iz kamena; jedan je bio za kupanje kralja Andrianampoinimerina, a drugi je bio kraljice Ranavalone I. Voda je jednom tjedno donošena iz svetog jezera Amparihi na sjeveru naselja.

Izvori uredi

 
Logotip Zajedničkog poslužitelja
Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Ambohimanga
  1. Khal Torabully, Coolitude and the symbolism of the Aapravasi ghat, 2. studenog 2007. (engl.) Preuzeto 10. studenog 2011.
  2. Le Rova AmbohimangaArhivirana inačica izvorne stranice od 11. ožujka 2012. (Wayback Machine) (fr.) Preuzeto 12. studenog 2011.
  3. Svakog jutra i večeri, tim od dvadesetak vojnika kotrljao je ogroman kameni disk promjera 40,5 m, debeljine 30 cm, i težine oko 12 tona, kojim su zatvarali vrata u Ambohimangi. Taj način zatvaranja otvora (vavahadi na malagaškom) je bio tipičan za većinu utvrđenih naselja Kraljevstva Merina u to vrijeme

Vanjske poveznice uredi