Artak od Iberije
Artak je bio kralj Iberije od 78. do 63. godine pr. Kr. Nalazi se u klasičnim izvještajima o Trećem mitridatskom ratu i poistovjećen je s Artagom (gruz. არტაგ), Arikom (არიკ), Rokom (არიკ) ili Aderkom (ადერკ) u srednjevjekovnim gruzijskom analima.[1][2]
Prema gruzijskoj povijesnoj tradiciji, bio je sin i nasljednik Aršaka I. iz dinastije Artaksida. Srednjovjekovni gruzijski izvještaj njegove vladavine kratak je i usredotočen na partansko razaranje njegova kraljevstva, dok klasični izvori mnogo bliži dotičnom razdoblju sadrže detaljan opis Artakova rata s Rimom na strani Mitridata VI. Pontskog i Tigrana Velikog, kralja Armenije.
Uznemiren rimskom okupacijom obližnje Albanije, Artak je obećao mir i prijateljstvo; ali rimski vojskovođa Pompej Veliki, saznavši da se Artak potajno naoružava kako bi napao Rimljane dok su prelazili Kavkaz, u ožujku 65. godine prije Krista, napao je iberijske tvrđave Armazi i Cicamuri prije nego što je nastavio progoniti Mitridata. Iznenađeni Artak brzo je spalio most preko rijeke Kure i povukao se dalje u svoju zemlju. Pompej je zauzeo tvrđave i prešao rijeku, ali je naišao na žestok otpor iberijske vojske. Na kraju su Rimljani prevladali i, kad je Artak vidio da su i oni prešli rijeku Pelorus, vjerojatno modernu rijeku Aragvi, predao se i poslao svoje sinove kao taoce.[3]
Na prijestolju ga je naslijedio Farnadžom II.
Izvori uredi
- ↑ Toumanoff, Cyril. Chronology of the Early Kings of Iberia. Traditio 25 (1969.), str. 11.
- ↑ Rapp, Stephen H. (2003.), Studies In Medieval Georgian Historiography: Early Texts And Eurasian Contexts, str. 282. - 283. Peeters Bvba ISBN 90-429-1318-5
- ↑ Roman History by Cassius Dio, Book XXXVII, str. 99. - 101. objavljeno u svesku V Loeb Classical Librarya, 1917.
