Bitka kod Antiohije

Bitka kod Antiohije, vojni sukob čija se središnja bitka odigrala 28. lipnja 1098. godine između snaga križara Antiohije i turske koalicije koju je vodio emir Kerbogha iz Mosula u sklopu Prvog križarskog rata. Kerboghin cilj bio je vratiti Antiohiju od križara i potvrditi njegov položaj vladara regionalne sile.

Bitka kod Antiohije
sukob: Prvi križarski rat
Ilustracija Kerbogha kako opsjeda Antiohiju, rukopis iz 14. stoljeća
Vrijeme 28. lipanja 1098. Mjesto Antiohija, Turska Ishod Pobjeda križara
Sukobljene strane
Križari	Seldžučko Carstvo
Zapovjednici
vojvoda Bohemund I. od Taranta grof Raymond IV. od Toulousea	emir Kerbogha Kilidž Arslan I.
Jačina
~25,000	~35,000-40,000
Gubitci
Neznatni, relativno mali	Veliki, većina vojske

Bitke prije zauzimanja Antiohije

Za vrijeme križarske opsade Antiohije u blizini grada došlo je do tri sudara između križara i Turaka Seldžuka. Poučeni prethodnom bitkom kod Dorileja, gdje su gotovo podlegli elastičnoj taktici Seldžuka, križari su sada tražili teren gdje se ona ne može razviti.

U prvoj bitci, 9. veljače 1098., 700 križarskih konjanika dočekalo je vojsku Seldžuka poslanu da deblokira grad u tjesnacu gdje ona nije mogla niti izbjeći niti izdržati napad.

U drugoj bitci, početkom ožujka, dio garnizona koji je izvršio proboj iz grada kroz vrata na mostu, bačen je u rijeku Oront prije nego što su se mogli razviti u formaciju. Uskor je i Antiohija nakon osmomjesečne ruke pala u ruke križara.

Odlučna bitka i njezine posljedice

U konačnoj bitci, 28. lipnja 1098., križari su opsjednuti u tek zauzetom gradu, između vojske Seldžuka koju je predvodio mosulski emir Kerbogha (Kerbōghā) i citadele koja se još držala. Križari su oni izvršili proboj kroz vrata na mostu i razvili se udesno prema Kerboghovom logoru, između rijeke i brda, u desetak paralelnih odreda s velikim intervalima. U svakom odredu pješaci su bili ispred konjanika. Bilo je najviše oko 25,000 ljudi od čega samo desetina na konju, jer su konje u toku pohoda mnogi vitezovi izgubili. Bitka se ubrzo pretvorila u potpuni poraz nadmoćnijih Seldžuka, ali nije jasno kako i zašto se to dogodilo. Svojim rasporedom između rijeke i brda, križari su spriječili manevar prema bokovima i time ograničili taktičke mogućnosti neprijatelja, ali uzrok porazu treba tražiti najviše u neslozi među seldžučkim nezavisnim kneževima.

Tarantski grof Bohemund I. dobio je osvojenu Antiohiju u posjed te ona ostaje punih 170 godina središte križarske kneževine. Egipatski sultan Baibars I. osvojio je grad 1268.

Literatura

• ”Antiohija”, U: Vojna enciklopedija, sv. 1., Beograd: Izdanje redakcije Vojne enciklopedije, 1970., str. 176. – 177.
• Ch. Oman, A History of the Art of War, London, 1898.
• H. Delbriick, Geschichte der Kriegskunst, III, Berlin, 1907.