Borka Pavićević
Borka Pavićević (srp.: Борка Павићевић; Kotor, 5. svibnja 1947. – Beograd, 30. lipnja 2019.), srbijanska aktivistica za ljudska prava, kolumnistica, dramaturginja, osnivačica i izvršna direktorica Centra za kulturnu dekontaminaciju (CZKD) u Beogradu.[1]
| Borka Pavićević Борка Павићевић | |
| |
| izvršna direktorica CZKD | |
|---|---|
| trajanje službe 1994. – 2019. | |
| Prethodnik | nitko (ured osnovan) |
| Nasljednik | Aleksandra Sekulić |
| Rođenje | 5. svibnja 1947., Kotor |
| Smrt | 30. lipnja 2019., Beograd |
Životopis uredi
Rođena je 1947. godine u Kotoru. Kao dijete preselila se u Beograd, gdje je nakon završene osnovne škole upisala Desetu beogradsku gimnaziju, a potom Akademiju za kazalište, film, radio i televiziju. Diplomirala je 1971. godine, a na istoj akademiji završila je i magistarske studije, 1976. godine.
Bila je podržavalac liberalizma i pacifizma,[2] osnivačica teatra Nove senzibilnosti u staroj beogradskoj pivari, 1981. godine. Od 1984. do 1991. godine učestvovala je u umjetničkom pokretu "KPGT"-a. Početkom devedesetih godina bila je umjetnički direktor Beogradskog dramskog kazališta, koje je napustila zbog političkih nesuglasica.[3] Pavićevićeva je bila i dramaturginja Ateljea 212, BITEF-a, dok od 1995. godine vodi Centar za kulturnu dekontaminaciju, a suosnivač je nevladine organizacije Beogradski krug.[4][5][6]
Pavićevićeva se bavila i publicistikom. Pisala je za Susret, Književne novine i NIN. Imala je kolumnu u listu Danas.
Centar za kulturnu dekontaminaciju, koji je osnovala Pavićevićeva, posvećen je stvaranju katarze, gdje je organizirano više od 5.000 događaja, izložbi, prosvjeda i predavanja. Bila je jedna od potpisnika deklaracije Pokreta građanskog otpora u 2012. godini i koautor knjige Beograd, moj Beograd.[7] Potpisnica je i Deklaracije o zajedničkom jeziku, u kojoj se tvrdi da se u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, Srbiji i Crnoj Gori govore nacionalne standardne varijante zajedničkog policentričnog standardnog jezika,[8] i o kojoj je govorila na predstavljanju Deklaracije 2017. godine.[9]
Preminula je u 72. godini, 30. lipnja 2019. godine u Beogradu.[10][11]
Djela uredi
- Na ex: postdejtonska moda 1997/98. (Beograd, 1999)
- Glava u torbi (Beograd, 2017)
Nagrade uredi
- Nagrada Oto Rene Kastiljo za političko kazalište, New York (2000.)
- Nacionalni orden Legije časti od Vlade Republike Francuske (2001.)
- Nagrada Hirošima fondacije za mir i kulturu (2004.)
- Nagrada Osvajanje slobode Zaklade Maja Maršićević Tesić, za djela koja potvrđuju principe ljudskih prava, vladavine prava, demokracije i tolerancije (2005.)
- Nagrada Routes, Amsterdam (2009./2010.)
Izvori uredi
- ↑ Borka Pavićević. czkd.org. Inačica izvorne stranice arhivirana 11. lipnja 2020. Pristupljeno 15. srpnja 2017.CS1 održavanje: bot: nepoznat status originalnog URL-a (link)
- ↑ Slpašak, Svetlana. 1997. The war started at Maksimir: hate speech in the media: content analyses of Politika and Borba newspapers, 1987–1991. Media Center. str. 53
- ↑ Nikčević, Tamara. 2013. Kratka istorija kulturnog trovanja. Vreme (srpski). Inačica izvorne stranice arhivirana 27. svibnja 2014. Pristupljeno 27. svibnja 2014.
- ↑ Borka Pavićević. Drama Queen Symposium. Pristupljeno 27. svibnja 2014.
- ↑ Yale Theatre. Yale School of Drama. 2002. str. 27
- ↑ Europe in 2020: the future of the EU. Crossborder Experience. Inačica izvorne stranice arhivirana 27. svibnja 2014. Pristupljeno 27. svibnja 2014.
- ↑ Borka Pavićević czkd.org
- ↑ Deklaracija o zajedničkom jeziku. Jezici i nacionalizmi. Pristupljeno 1. travnja 2024.
- ↑ P.E.N. 27. ožujka 2017. Deklaracija o zajedničkom jeziku. P.E.N. BiH. Sarajevo. Inačica izvorne stranice arhivirana 31. ožujka 2017. Pristupljeno 27. studenoga 2023.
- ↑ Preminula Borka Pavićević. cykid.org. 30. lipnja 2019.
- ↑ Preminula Borka Pavićević (30. lipnja 2019)
Vanjske poveznice uredi
| Prethodi: | izvršna direktorica CZKD 1994. – 2019. |
Slijedi: |
| ' | Aleksandra Sekulić |