Domaći puran (lat.Meleagris gallopavo Linnaeus f. domestica) velika je ptica iz reda kokoški (lat. Galliformes). Postoje dvije divlje vrste, jedna iz Sjeverne Amerike (Meleagris gallopavo), a druga iz Srednje Amerike, odnosno s poluotoka Yucatan (Meleagris ocellata). Domaći puran nastao je pripitomljavanjem divljeg purana iz Sjeverne Amerike.

Domaći puran pasmine ‚Bourbon Red‘

Opis uredi

Purani su prepoznatljivi po kožnim izraslinama koje vise preko kljuna. Ženka je manja od mužjaka i manje raskošne boje. Raspon krila je 1,5 - 1,8 m. Domaći puran ne leti, dok divlji zna letjeti i po nekoliko metara u visinu i nekoliko desetina metara u dužinu. Mladi purani poslije dva tjedna nakon izlegnuća dobivaju jače perje i tada već mogu letjeti na kraćim udaljenostima.[1]

Povijest uredi

Indijanci su pripitomili divlje purane u Americi prije dolaska Europljana. U Europu su ga prenijeli Španjolci. Danas postoji nekoliko rasa domaćeg purana.

U Hrvatskoj najpoznatiji purani su: zagorski puran i pazinski puran. Zagorski puran potječe iz 1523. godine, kada su prvi purani došli iz Italije kao dar biskupa Geraldinija.[2] S vremenom se udomaćio. Uzgaja se u malim jatima na otvorenom. Prosječna težina zrelih zagorskih purana je 6 kg za mužjake, a 4 kg za ženke. Purica s mlincima poznati je hrvatski specijalitet, posebno u Zagorju i Slavoniji. Pazinski puran može težiti i do 30 kg. Proizvodnja pazinskih purana počela je 1965. godine kada je u Pazin uvezeno prvih tisuću purića iz Kanade.[3]

Izvori uredi

  1. http://www.kidzone.ws/animals/turkey.htm
  2. Arhivirana kopija. Inačica izvorne stranice arhivirana 12. veljače 2010. Pristupljeno 17. srpnja 2010. journal zahtijeva |journal= (pomoć)CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link)
  3. Arhivirana kopija. Inačica izvorne stranice arhivirana 15. kolovoza 2010. Pristupljeno 17. srpnja 2010. journal zahtijeva |journal= (pomoć)CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link)