Dragoman označava službeni naziv osobe koja je djelovala kao prevoditelj, tumač i službeni vodič između zemalja turskog, arapskog i perzijskog govornog područja i administrativnih jedinica Srednjeg Istoka i u europskih diplomatskih (veleposlanstava, konzulata, vicekonzulata) i trgovačkih predstavništava na Bliskom Istoku. Dragoman je trebao znati: arapski, turski, i nekoliko većih europskih jezika.

Uloga dragomana postala je cijenjena u Otomanskom carstvu jer veliki dio uglednih visokih muslimanskih uglednika nije pod nikakvu cijenu želio naučiti bilo kakav jezik nemuslimanskih zemalja.

Dragomanski posao uključivao je u sebe diplomatske vještine kao i veliko znanje jezika - kao i osjećaj i znanje za odnose Visoke Porte s kršćanskim zemljama, tako da su pojedini dragomani počeli igrati ključne uloge u politici Visoke Porte. U dragomanskoj profesiji prednjačili su Grci, kojih je bilo najviše, uključujući prvog velikog otomanskog dragomana Panajotisa Nicosiasa, i kasnijeg čuvenog Aleksandra Mavrocordata.

Dobar dio novoustanovljenih fanariotskih vladara dunavskih kneževina (Moldove i Vlaške), (ugrubo između 1711-1821) bili iz redova dragomana, ali to ih nije priječilo u zakulisnim igrama kojima su čak radili protiv otomanske vlasti.

Podrijetlo riječi i inačice uredi

Arapska riječ ترجمان (tarjumān) a i poznija Turska riječ tercüman došla je iz nekog od semitskih jezika a značila je prevodioc. Tijekom srednjeg vijeka ova riječ je ušla u europske jezike, pa tako u srednjovijekovni engleski kao dragman, u starofrancuski kao drugeman, u srednjovijekovni Latinski kao dragumannus u srednjovijekovni grčki kao δραγομάνος. U novijim europskim jezicima imamo tako na njemačkom trutzelmann, na francuskom trucheman ili truchement (u suvremenom francuskom je drogman), na talijanskom je turcimanno i na španjolskom je trujamán, trujimán ali i truchimán, ove inačice bliske su turskoj ili arapskoj riječi turjuman, s različitim načinima izgovora.

  • Prezime prvog hrvatskog predsjednika Tuđmana, ukazuje na to da je netko od njegovih predšasnika možda bio dragoman.

Pogledajte i ovo uredi

Literatura uredi

  • Philip Mansel, "Viziers and Dragomans," in Constantinople: City of the World's Desire 1453-1924, London, 1995. pp. 133-162
  • Marie de Testa, Antoine Gautier, "Drogmans et diplomates européens auprès de la Porte Ottomane", in Analecta Isisiana, vol. lxxi, Les Éditions ISIS, Istanbul, 2003
  • Frédéric Hitzel (ed.), Istanbul et les langues Orientales, Varia Turca, vol. xxxi, L'Harmattan, Paris and Montreal, 1997

Vanjske poveznice uredi