Duccio
Duccio Di Buoninsegna, talijanski slikar (vjerojatno Siena, oko 1255. – Siena, prije 3. kolovoza 1319.). Zadnji majstor sienske slikarske škole koja čuva bizantsku tradiciju, a prvi predrenesansni slikar koji se nastoji osloboditi krutih shema bizantskog slikarstva.
| Duccio | |
| gotika | |
|---|---|
 Raspeće, detalj sienskog poliptiha Maestá | |
| Rođenje | 1255. Siena, Toskana, Italija |
| Smrt | prije 3. kolovoza 1319. Siena |
| Vrsta umjetnosti | slikarstvo - crtež |
| Praksa | Firenca, Siena |
| Utjecao | Giotto, Simone Martini, itd. |
| Utjecali | Bizantska umjetnost, antičko slikarstvo |
| Poznata djela | Sienska Maestá Madonna Rucellai |
| Portal o životopisima | |
U sakralnim kompozicijama slika idealizirane likove oko kojih, još uvijek na zlatnoj pozadini, nastoji stvoriti atmosferu i dublji prostor na prizorima toskanskih krajolika i vedutama gradova. Poetiziranu idealizaciju i produhovljenost religioznog izraza, koji su postali glavno obilježja sienske slikarske škole, nastavio je Simone Martini.[1]
Glavna djela su mu: Madonna Rucellai za firentinsku crkvu Sta. Maria Novella i veliki poliptih s brojnim prizorima iz Biblije od kojih je najvažnija središnja kompozicija Majka Božja na prijestolju okružena anđelima i svecima za prvostolnicu u Sieni, tzv. Maestá.
Izvori uredi
- ↑ Duccio di Buoninsegna, on-line izdanje Hrvatske enciklopedije Leksikografskog zavoda Miroslav Krleža. Pristupljeno 3. prosinca 2016.
- Gina Pischel, Opća povijest umjetnosti 1., Mladost, Zagreb, 1975. god.
- Više autora, Opća povijest umjetnosti, Mozaik Knjiga, Zagreb, 2003. god.
- 'Enciklopedija likovnih umjetnosti, Matica Hrvatska, Zagreb, 1975. god.
- H. W. Janson, ’’Art History’’, Thames & Hudson, London, 1997.
- Several Authors, ’’History Of Western Art’’, McGraw Hill, New York, 2001.
