Fear Factory je američki metal sastav iz Los Angelesa. Njihov glazbeni stil obuhvaća death, groove, thrash i industrial metal.[1]

Fear Factory
Poznat/a i kaoUlceration (1989.-1990.)
MjestoLos Angeles, Kalifornija
Žanr/ovideath metal (ranije), industrial metal, groove metal, thrash metal
Djelatno razdoblje1989.-2002.
2003.-danas
Producentska kućaRoadrunner, Liquid 8/Calvin, Candlelight Records
AngažmanBrujeria, Asesino, Ascension of the Watchers, Divine Heresy, Arkaea, Zimmers Hole, Strapping Young Lad, Divine Heresy
Internetska stranicafearfactory.com
Članovi (članice)
Burton C. Bell
Dino Cazares
Tony Campos
Mike Heller
Bivši članovi (članice)
Dave Gibney
Andy Romero
Andrew Shives
Christian Olde Wolbers
Raymond Herrera
Byron Stroud
Gene Hoglan
Matt DeVries

Između ostalih, na turnejama su nastupali sa sastavima Black Sabbath, Pantera, Iron Maiden, Slayer, System of a Down, Megadeth, Dream Theater, Rammstein i drugima, uključujući i tri nastupa na Ozzfestu.

Povijest sastava uredi

Sastav su 1989. godine osnovali gitarist Dino Cazares i bubnjar Raymond Herrera, a prvu postavu činio je i Burton C. Bell. Sastav se isprva zvao "Ulceration", no iduće godine mijenjaju u sadašnje ime. Godine 1991. objavljuju demosnimku Concrete. Na osnovu te snimke, Max Cavalera, tada član Sepulture ih je preporučio izdavačkoj kući Roadrunner Records, s kojom potpisuju ugovor.[2]

Godine 1992. objavljuju svoj prvi studijski album Soul of a New Machine, kojim su prema mišljenju mnogih, postali pioniri industrial death metala. Dvije godine kasnije, Andrew Shives, koji je postao basist neposredno prije objavljivanja albuma, napušta sastav a zamjenjuje ga belgijanac Christian Olde Wolbers. Idući studijski album Demanufacture objavljuju 1995. godine, na kojem je umjesto death metala više prisutan thrash metal u kombinaciji s industrialom. Smatra se njihovim najboljim albumom, hvaljen je od strane kritičara te se našao među prvih 10 na Billboard Heatseekers top ljestvici.

U srpnju 1998. godine, objavljuju treći studijski album Obsolete, koji je ujedno i njihov prvi konceptualni album, stilom sličan prethodnom, uz više elemenata progresivnog i alternativnog metala.[3] Do sada je to njihov komercijalno najuspješniji album, te jedini za kojeg su dobili zlatnu nakladu. Idući album Digimortal, objavljen u travnju 2001. godine, iako se našao na top 40 Billboardove, top 20 kanadske te top 10 australske top liste, nije zabilježio uspjeh kao prethodni. To je popraćeno i nesuglasicama među članovima sastava, te se raspušta nakon što ga je u ožujku 2002. godine napustio Bell.

Krajem godine, Olde Wolbers i Herrera se ponovno okupljaju, a kasnije im se pridružuje i Bell, nakon što je Cazeres, s kojim je bio u svađi, odlučio trajno napustiti sastav. Prvi nastup nakon ponovnog okupljanja održali su u siječnju 2004., te u travnju iste godine objavljuju i peti studijski album Archetype. Na ovom albumu su napustili temu "Čovjek protiv stroja", koja im je bila glavna na svim dotadašnjim albumima, te su pjesme bile o religiji, ratu i korporacionalizmu. Već iduće godine objavljuju novi album Transgression, koji je dobio podijeljene kritike. Od 2005. do 2006. sastav je uspješnom turnejom "Fifteen Years of Fear" proslavio 15 godina postojanja.

U prosincu 2006. godine, sastav privremeno prekida s radom kako bi članovi posvetili drugim projektima. U travnju 2009. godine, Bell je izjavio da se pomirio s Cazaresom, te je najavio novi projekt s njim, što se na kraju uspostavilo da je to nova verzija Fear Factoryja, bez Herrere i Wolbersa. "Novi" Fear Factory je trebao prvi nastup održat u lipnju u Zaragozi, no otkazan je u zadnji tren zbog pravnih komplikacija oko uporabe imena. Otkazali su i turneje u UK-u, Njemačkoj, Australiji i Novom Zelandu, no Bell je izjavio da je uzrok tome to što su odlučili raditi na novom studijskom albumu Mechanize,[4] koji je objavljen 2010. godine.[5] Godine 2012., sastav napuštaju Hoglan i Stroud, a zamjenjuju ih Matt DeVries i Mike Heller, te objavljuju novi album The Industrialist.

Članovi sastava uredi

Sadašnja postava
Bivši članovi
  • Raymond Herrera – bubnjevi, udaraljke (1989. – 2008.)
  • Christian Olde Wolbers – bas-gitara (1993. – 2002.) gitara (2002. – 2008.)
  • Dave Gibney – bas-gitara, vokal (1989. – 1991.)
  • Andy Romero – bas-gitara Concrete (1991. – 1992.)
  • Andrew Shives – bas-gitara (1992. – 1994.)
  • Gene Hoglan – bubnjevi (2009. – 2012.)
  • Byron Stroud – bas-gitara (2003. – 2012.
  • Matt DeVries – bas-gitara (2012. – 2015.)

Diskografija uredi

Studijski albumi uredi

Izvori uredi

  1. www.ugo.com. Inačica izvorne stranice arhivirana 17. svibnja 2011. Pristupljeno 1. prosinca 2009. journal zahtijeva |journal= (pomoć)
  2. Arhivirana kopija. Inačica izvorne stranice arhivirana 5. veljače 2005. Pristupljeno 5. veljače 2005. journal zahtijeva |journal= (pomoć)CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link)
  3. Prato, Greg. Obsolete Review. Allmusic. Pristupljeno 14. ožujka 2007.
  4. http://www.roadrunnerrecords.com/blabbermouth.net/news.aspx?mode=Article&newsitemID=122542
  5. Arhivirana kopija. Inačica izvorne stranice arhivirana 9. studenoga 2009. Pristupljeno 1. prosinca 2009. journal zahtijeva |journal= (pomoć)CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link)

Vanjske poveznice uredi