Fermatov teorem o stacionarnim točkama

Fermatov teorem o stacionarnim točkama je jedan od temeljnih teorema diferencijalnog računa, a često se koristi pri nalaženju ekstrema funkcije.

Njegov iskaz kaže da ako realna funkcija poprima u lokalni ekstrem i ako ima derivaciju u toj točki, tada je [1]

Teorem je dobio ime po proslavljenom francuskom matematičaru, Pierru de Fermatu koji se među prvima bavio proučavanjem ekstrema realnih funkcija.

Intuitvno govoreći, teorem daje nužan uvjet da bi neka vrijednost bila lokalni ekstrem.

Naime, ako je lokalni ekstrem, očito je da onda lokalno lijevo od funkcija treba prvo rasti pa lokalno desno od padati (ako je lokalni maksimum) ili obrnuto, prvo padati pa rasti (ako je lokalni minimum). Kada ovome ne bi bilo tako, onda ne bi bio lokalni ekstrem.

No, teorem kaže da između padanja i rasta (i obrnuto), funkcija treba stagnirati, kako bi njen daljnji tijek bio moguć.

Dokaz uredi

Prema pretpostavci, funkcija   ima derivaciju u točki   pa postoji   gdje smo za   označili  

Pretpostavimo sada da   ima maksimum u   Dakle, onda lijevo od točke   vrijedi   za  

Prema tome, vrijedi  

Kada   slijeva, ovaj kvocijent teži k derivaciji u točki   pa je  

Desno od točke   vrijedi   pa je  

Kada   slično dobivamo  

Zato mora biti   što je i trebalo dokazati.[2]

Izvori uredi

  1. Appendix A.4 : Proofs Of Derivative Applications Facts
  2. Branimir Dakić, Neven Elezović, Matematika 4, za prirodoslovno-matematičke gimnazije, Element, Zagreb, 2015.