Frano Gundulić

Grof Frano Điva Gundulića[1][2][3] (u izvorima i kao: Francesco Giovanni Gondola) (Dubrovnik, 10. srpnja 1630.Beč, kolovoz 1700.) je bio član dubrovačke plemićke obitelji Gundulić, general u austrijskoj vojsci.[4] Sin je slavnog hrvatskog pjesnika Ivana Gundulića i Nike Sorkočević (Sorgo) †1644. Brat je hrvatskog pjesnika Šiška Gundulića.

Frano Điva Gundulića (1683.)

Vjenčao se je 1674. godine s milanskom groficom Ottavijom Margheritom Strozzi, dvorskom damom carice majke Eleonore.[5][6]

Pridružio se austrijskoj vojsci gdje je postao časnik. Dana 27. srpnja 1682. godine postao je Generalfeldwachtmeister, a 4. rujna 1685. godine Feldmarschall-Leutnant.

Za vrijeme španjolske, papinske i mletačke ofenzive na Osmansko Carstvo u 16. stoljeću, Mletačka Republika je namjeravala zauzeti Dubrovačku Republiku pod izlikom zaštite od Turaka. Zapravo su namjeravali osvojiti ozemlje Dubrovačke Republike i pripojiti ga sebi. Dubrovačka Republika je tad diplomatskim putem isposlovala zaštitu saveznika.

Umro je 1700. godine u Beču gdje je i pokopan, u crkvi Madonna di Sotterra, u grobu blizu oltara sv. Sebastijana.[7]

Izvori uredi

  1. Matica hrvatska[neaktivna poveznica]. Pristupljeno 13. svibnja 2019.
    "Gundulić, Đivo Fran – 351. "
  2. Fine, John., When Ethnicity Did Not Matter in the Balkans [1], The University of Michigan Press, Ann Arbor, 2006., ISBN 9780472025602, str. 373.
  3. Deanović, Mirko., Frano Dživa Gundulića i njegov put u Moskvu 1655. godine [2], Starine (JAZU), sv. 41, Zagreb, 1948., str. 7.-61.
  4. Dulist: Na današnji dan. Otkriven spomenik Gunduliću, Dubrovački tjednik. 25. lipnja 2015. Pristupljeno 13. svibnja 2019.
  5. Deanović, Mirko., Frano Dživa Gundulića i njegov put u Moskvu 1655. godine // Starine (JAZU), sv. 41, Zagreb, 1948., str. 12., 13., 16.
  6. Gundulić, Frano, Ivica Prlender (2002.), Hrvatski biografski leksikon, pristupljeno 14. svibnja 2019.
  7. Deanović, Mirko., Frano Dživa Gundulića i njegov put u Moskvu 1655. godine // Starine (JAZU), sv. 41, Zagreb, 1948., str. 21.