Franz Sacher (1816.1907.) bio je židovski pekar poznat po svojim Sachertortama.

Hotel Sacher u Beču
Sacher torta poslužena u hotelu Sacher


1832. godine, austrijski vojvoda Metternich priredio je večeru za plemiće. Želeći impresionirati uvažene goste iznimnom slasticom, naredio je dvorskom slastičaru da priredi desert, uz slavne riječi: "Koji me neće postidjeti večeras!"

Kako se glavni slastičar baš toga dana razbolio, odgovornost za dvorsku pekaru pala je na leđa 16-godišnjeg šegrta Franca Sachera, koji je tek dvije godine naukovao u kuhinji. Mladi Sacher je priredio kolač od jaja, maslaca i čokolade premazan marmeladom od marelica i preliven gorkim čokoladnim preljevom - koji je oduševio Vojvodu i goste, a mladom slastičarskom naučniku osigurao mjesto u povijesti Beča i Austrije.

Sin Franca Sachera, Eduard, 1876. godine otvorio je slavni Hotel Sacher u blizini Bečke Opere - u kojem se i danas čuva i izvorni recept Franca Sachera - koji se prenosi usmenom predajom.

Do 1965. god. Hotel Sacher je vodio sudsku parnicu s također slavnom bečkom slastičarnicom Demel, u kojoj se prodavala torta pod nazivom "Original Sachertorte". U Beču se i danas špekulira o načinu na koji je Demel saznao recept ovog kolača. Slastičarnica Demel i danas prodaje Sachericu, ali pod nazivom "Demel's Sachertorte", koja se od "Originala" razlikuje u tome što premaz od marmelade nije po sredini kolača, nego na vrhu, neposredno ispod čokoladne glazure.

U Hotelu Sacher godišnje se ispeče preko 300.000 Sacher torti koje se prodaju u elegantnim drvenim kutijama i šalju na sve strane svijeta. U turističkoj sezoni, hotelski slastičari pripreme i do 2000 Sacherovih torti dnevno.

 
Ovaj tekst ili jedan njegov dio preuzet je s mrežnih stranica kolači.net (http://www.kolaci.net/). Vidi dopusnicu za Wikipediju na hrvatskome jeziku: Kolači.net.
Dopusnica nije potvrđena VRTS-om.
Sav sadržaj pod ovom dopusnicom popisan je ovdje.