Gianfranco Zola
Gianfranco Zola (Oliena, Sardinija, 5. srpnja 1966.) - talijanski nogometaš i nogometni trener.
| Gianfranco Zola | ||
|---|---|---|
| ||
| Osobni podatci | ||
| Rođenje | 5. srpnja 1966. Oliena,  Italija
| |
| Visina | 166 cm | |
| Pozicija | trener, kao igrač vezni igrač/napadač | |
| Igračka karijera* | ||
| Godina | Klub | Nast. (gol.) |
| 1984. – 1987. 1987. – 1989. 1989. – 1993. 1993. – 1996. 1996. – 2003. 2003. – 2005. |
Nuorese Torres Napoli Parma Chelsea Cagliari |
31 (10) 88 (21) 105 (32) 102 (49) 249 (89) 44 (21) |
| Reprezentativna karijera** | ||
| 1991. – 1997. |  Italija
|
35 (10) |
| Trenerska karijera | ||
| 2008. – 2010. 2012. – 2013. 2014. – 2015. |
West Ham United Watford Cagliari | |
| Portal o životopisima | ||
| Portal o športu | ||
Započeo je nogometnu karijeru u nižerangiranih klubovima na Sardiniji. Igrao je za Napoli od 1989. do 1993. godine, zajedno s Diegom Maradonom i Carecom. Puno je naučio od Maradone. Poslije treninga, satima su vježbali slobodne udarce. Sudjelovao je u osvajanju talijanskog Superkupa 1991. godine. Iste godine debitirao je za talijansku reprezentaciju.
Prešao je u Parmu 1993. godine. S klubom osvojio Kup UEFE 1995., talijanski kup i 2. mjesto u prvenstvu. Stekao je reputaciju kreativnog igrača i kao takav nije se uklapao u strogi sustav trenera Carla Ancelottija pa je 1996. prešao u engleski Chelsea, gdje ga je doveo tadašnji trener Ruud Gullit.
Već u prvoj sezoni za Chelsea, dokazao se kao kvalitetan igrač i zabio je nekoliko nezaboravnih golova. Pomogao je u osvajanju FA kupa. Proglašen je za najboljeg igrača engleske lige u sezoni 1996./'97. po izboru sportskih novinara. Prvi je igrač Chelsea i jedini Talijan, koji je dobio tu nagradu. Sljedeće sezone pomogao je osvojiti tri trofeja: Kup pobjednika kupova, europski Superkup i Engleski Liga kup. U finalu Kupa pobjednika kupova, nije igrao od prve minute. Išao je kasnije kao zamjena i zabio pobjednički gol nakon 21 sekunde provedene u igru i nakon dva dodira lopte. U sezoni 1999./2000., Chelsea je prvi put igrao u Ligi prvaka. Zola je bio glavni igrač i zabio 3 gola, uključujući gol iz slobodnog udarca Barceloni. Iste godine osvojili su engleski FA kup. U sljedećim sezonama igrao je manje, jer je ušao u tridesete i zbog pomlađivanja momćadi. Sezona 2002./'03. bila mu je posljednja i najbolja za Chelsea. Zabio je 16 golova, najviše u sezoni za Chelsea do tada. U jednoj od posljednjih utakmica, nakon što je predriblao četiri igrača Liverpoola dobio je pljesak cijelog stadiona. Izabran je najboljeg igrača kluba te sezone te za najboljeg igrača u povijesti Chelsea.[1] U anketi je za njega glasovalo 60% ispitanika. Uvršten je u najboljih 11 igrača Chelsea svih vremena. Za Chelsea, igrao je 312 puta i postigao 80 golova. Bio je miljenik navijača, zbog nogometne vještine i mnogih nezaboravnih poteza. Imao je karizmu i osobnost. Bio je visok samo 1.66 cm, a smatrali su ga velikim nogometašem i čovjekom. Dobio je 2004., na posebnoj ceremoniji u Rimu visoko britansko odličje Red Britanskog Imperija te visoko talijansko odličje. Uvršten je u Kuću slavnih engleskog nogometa 2006. godine.
U ljeto 2003., zaigrao je za talijanski klub Cagliari s njegovog rodnog otoka Sardinije. Malo nakon toga, vlasnik Chelsea postao je Roman Abramovič i želio je da Zola nastavi igrati za Chelsea, što je Zola odbio. Abramovič je tada razmišljao kupiti cijelu momčad Cagliarija, samo da se Zola vrati.[2] Zola je predvodio Cagliari koji je tada nastupa u drugoj ligi do plasmana u prvu ligu. Nastupio je i sljedeće sezone za Cagliari i završio karijeru 2005., zabivši na posljednjoj utakmici 2 gola Juventusu.
Za talijansku nogometnu reprezentaciju igrao je od 1991. do 1997. godine. U 35 nastupa zabio je 10 golova. Igrao je na Svjetskom prvenstvu 1994. u samo jednoj utakmici protiv Nigerije, u kojoj je dobio crveni karton. Igrao je na Europskom prvenstvu 1996. i promašio jedanaesterac protiv Njemačke. Zabio je gol Engleskoj na Wembleyu u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo 1998., na kojem nije nastupio. Tada je imao 30 godina.
Bio je pomoćni trener mlade talijanske reprezentacije od 2006. do 2008. Izbornik je bio Pierluigi Casiraghi, s kojim je kratko igrao u Chelsea-iju, prije nego što se Casiraghi ozlijedio i završio karijeru. Vodili su mladu reprezentaciju na Olimpijskim igrama u Pekingu 2008., gdje su došli do četvrtfinala.
Bio je trener engleskog kluba West Ham od rujna 2008. do svibnja 2010. Makar su West Ham i Chelsea rivali, postao je miljenik navijača West Hama i dobio pljesak od navijača Chelsea, svaki put kada su igrali protiv njih.
25. prosinca 2014. Gianfranco je postao trener Cagliaria, ali je na toj funkciji ostao do ožujka 2015.
