Gobrias (elamski satrap)

Za ostale povijesne ličnosti pod imenom „Gobrias“ vidi: Gobrias (razdvojba)

Gobrias (perz. Gaubaruva; „onaj koji jede govedinu“,[1] akad. Gubaru,[2] elam. Kambarma, grč. Gobryes, lat. Gobryas) je bio perzijski plemić[3] i jedan od sedmorice urotnika koji su 522. pr. Kr. ubili uzurpatora Gaumatu,[4][5] odnosno pomogli Dariju Velikom da postane vladarem Perzijskog Carstva. Prema Herodotovoj priči, Gobrias se prilikom svrgavanja lažnog velikog kralja osobno hrvao s Gaumatom zbog čega je Darije oklijevao upotrijebiti mač, no Gobrias mu je doviknuo: „Probodi ga mačem makar prošao kroz nas obojicu!“. Darije je na to upotrijebio nož i ubio Gaumatu, dok je Gobrias prošao bez ozljeda.[6] Njegova uloga u tom povijesnom događaju ovjerena je u djelima grčkog povjesničara Herodota, na Behistunskim natpisima, te na Darijevoj grobnici u Nakš-e Rustamu gdje se Gobrias spominje kao Darijev kopljonoša (perz. arštibara):

Gobrias iz Patišuvariša, kopljonoša kralja Darija

Patišuvariš je drevna planinska pokrajina sjeverno od Alborza u sjevernom Iranu (moderna pokrajina Mazandaran).[7] Godine 521. pr. Kr. poslan je u Elam gdje je porazio pobunjenog kralja (satrapa) Atamaitu,[8] nakon čega je služio kao elamski satrap. Prema Herodotu, godine 514. ili 513. pr. Kr. sudjelovao je i u Darijevoj neuspješnoj ekspediciji protiv europskih Skita.[3] Grčki povjesničar pripovjeda kako su prilikom perzijske ekspedicije skitski kraljevi Dariju za dar poslali pticu, miša, žabu i pet strijela.[9] Darije je to shvatio kao simbol skitske predaje odnosno udovoljavanja njegovih zathjeva za „zemljom i vodom“; miševi su trebali simbolizirati zemlju, žaba i ptica vodu, a strelice skitsku predaju oružja.[10] Ipak, Gobrias je poklone protumačio potpuno suprotno, te je Dariju objasnio kako im Skiti vjerojatno poručuju: „Osim ako vi Perzijanci ne postanete ptice i odletite u nebo, ili miševi pa se sakrijete u zemlju, ili žabe koje bježe pod vodu, pobit ćemo vas ovim strijelama i nećete se vratiti kući“.[10] Prema istoj priči, uoči bitke između Perzijanaca i Skita među dvije vojske uletio je zec za kojim su počeli trčati svi skitski vojnici, što je Darije protumačio kao skitsku nediscipliniranost pa je odlučio poslušati Gobriasov savjet.[11]

Gobrias se oženio Darijevom sestrom Artazostrom (Radušdukda),[5][12] koja mu je rodila sina Mardonija,[13] budućeg Kserksovog generala tijekom grčko-perzijskih ratova.[5] Također, Gobriasova kćer iz prethodnog braka udala se za Darija Velikog.[3] Datum Gobriasove smrti ne može se precizno odrediti, no glineni zapisi iz Perzepolisa spominju kako je bio živ 498. pr. Kr., te kako je imao najvišu funkciju u carstvu odmah nakon velikog kralja i njegovog prijestolonasljednika.[3]

Poveznice uredi

Izvori uredi

  1. Gaubaruva (enciklopedija Iranica, R. Schmitt). Inačica izvorne stranice arhivirana 29. siječnja 2009. Pristupljeno 6. studenoga 2009. journal zahtijeva |journal= (pomoć)
  2. Gubaru (enciklopedija Iranica, R. Schmitt)
  3. a b c d Gobrias 2. (Livius.org, Jona Lendering). Inačica izvorne stranice arhivirana 27. ožujka 2010. Pristupljeno 6. studenoga 2009. journal zahtijeva |journal= (pomoć)
  4. Gobrias (Gobryas), AncientLibrary.com. Inačica izvorne stranice arhivirana 4. listopada 2006. Pristupljeno 6. studenoga 2009. journal zahtijeva |journal= (pomoć)
  5. a b c Gobrias (3.), enciklopedija Iranica, Rüdiger Schmitt
  6. Herodot, III. 78.
  7. Enciklopedija Islamica: „Pâtišuvariš" (perzijski jezik). Inačica izvorne stranice arhivirana 4. studenoga 2010. Pristupljeno 6. studenoga 2009. journal zahtijeva |journal= (pomoć)
  8. Atamaita (Livius.org, Jona Lendering). Inačica izvorne stranice arhivirana 14. svibnja 2011. Pristupljeno 6. studenoga 2009. journal zahtijeva |journal= (pomoć)
  9. Herodot, IV. 131.
  10. a b Herodot, IV. 132.
  11. Herodot, IV. 134.
  12. Artazostra (Artazostre), enciklopedija Iranica. Inačica izvorne stranice arhivirana 16. studenoga 2007. Pristupljeno 6. studenoga 2009.
  13. Herodot, VII. 5.

Vanjske poveznice uredi