Hakim Bey
Peter Lamborn Wilson, poznatiji po svom pseudonimu Hakim Bay (Baltimore, 1945. — Saugerties, New York), 22. svibnja 2022.[2][3] politički je publicist, pisac i pjesnik, najpoznatiji po svom konceptu "privremenih autonomnih zona" (eng. Temporary Autonomous Zones, skraćeno TAZ) utemeljenima na piratskim utopijama, koji je snažno utjecao na suvremeni skvoterski pokret i pokret ilegalnih rave partyja početkom 1990-ih godina. Urednik je izdavačke kuće Autonomedia iz New Yorka.
| Hakim Bey | |
| Zapadna filozofija | |
| Filozofija 20. stoljeća | |
| Rođenje | 1945. (Baltimore, SAD) |
|---|---|
| Smrt | 22. svibnja 2022. |
| Škola/tradicija | anarhizam, Individualistički anarhizam[1] |
| Glavni interesi | odbijanje rada, post-industrijsko društvo, misticizam, utopizam |
| Poznate ideje | privremena autonomna zona |
| Utjecaji | Charles Fourier, Robert Anton Wilson, Timothy Leary |
| Utjecao na | Michael Muhammad Knight |
| Portal o životopisima | |
Pisanje Hakima Beya ne spada u neku određenu teorijsku školu niti akademsku disciplinu, a on ga sam naziva "poetskim terorizmom". Hakima Beya često nazivaju "postmodernim anarhistom", uglavnom zbog njegovog nesustavnog načina pisanja, a on o sebi ponekad govori kao o "postsituacionističkom anarhistu". Po njegovom mišljenju, anarhist je osoba posvećena maksimiziranju društvenih odnosa u kojima nema vlasti, a vlast je prema njemu: "strukturirani odnos među ljudima u kojem je moć nejednako raspodijeljena tako da je kreativni život jednog reduciran u korist drugog". Vlast se, dakle, može javiti i u vrlo malim socijalnim jedinicama kao što je obitelj, ili "neformalnim" kao što je slučajan susret susjeda na ulici, dok se ne mora javiti u puno većim skupinama poput pobunjene gomile ili ljudi zajedničkog hobija.
Bey se osvrće i na proces "kartografiranja Zemlje" koji je završen krajem 19. stoljeća, kada su i posljednji komadić planeta zauzele nacionalne države i pita se:
»Jesmo li mi koji živimo u sadašnjosti osuđeni na to da nikad ne okusimo autonomiju, da nikad ne stanemo na komadić zemlje kojim vlada jedino sloboda? Jesmo li osuđeni jedino na nostalgiju za prošlošću i nostalgiju za budućnošću? Moramo li čekati da cijeli svijet bude oslobođen političke kontrole da bi itko od nas mogao reći da barem poznaje slobodu?.«On ipak nalazi da nije sve tako crno i da su slobodni odnosi, bez vlasti, itekako prisutni u svakodnevnom životu, a mogu biti i još prisutniji ako se čovjek bude svjesno trudio da ih razvija. Prema Bayu, svatko tko je ikad otišao s prijateljima na izlet u prirodu, zna što je anarhija.
Prevedene knjige i tekstovi uredi
- Privremene autonomne zone Arhivirana inačica izvorne stranice od 10. ožujka 2007. (Wayback Machine), pristupljeno 12. veljače 2014.
- Teorija kaosa i jezgrena porodica Arhivirana inačica izvorne stranice od 24. rujna 2015. (Wayback Machine), pristupljeno 12. veljače 2014.
- Prevladati turizam Arhivirana inačica izvorne stranice od 12. listopada 2013. (Wayback Machine), pristupljeno 12. veljače 2014.
- Urokljivo oko, pristupljeno 12. veljače 2014.
- Imedijatizam Arhivirana inačica izvorne stranice od 24. rujna 2015. (Wayback Machine), pristupljeno 12. veljače 2014.
- Milenij, pristupljeno 12. veljače 2014.
- Povrede granica, pristupljeno 12. veljače 2014.
- Kritika slušatelja, pristupljeno 12. veljače 2014.
- Informacijski rat, pristupljeno 12. veljače 2014.
Izvori uredi
- ↑ Bey, Hakim. 1991. An esoteric interpretation of the I.W.W. preamble. The International Review: str. 2.–3.
- ↑ (port.) https://ionline.sapo.pt/artigo/772297/morreu-peter-lamborn-wilson-o-ltimo-pirata
- ↑ (tal.) https://www.repubblica.it/cultura/2022/05/24/news/hakim_bey_una_delle_figure_di_spicco_della_cultura_cyberpunk_e_morto-351063565/
Vanjske poveznice uredi
- Knjige i tekstovi Hakima Beya, pristupljeno 12. veljače 2014. (engl.)
- Hakim Bey, postmoderni "anarhist", kritički osvrt Johna Zerzana, pristupljeno 12. veljače 2014.