Hino Nacional Brasileiro

Hino Nacional Brasileiro (hrv. "Brazilska nacionalna himna") je nacionalna himna Brazila.

Stihove je napisao Osório Duque-Estrada 1909. godine, a usvojeni su kao stihovi himne 1922. godine, dok je glazbu skladao Francisco Manuel da Silva još 1833. godine. Himnu je potvrdio brazilski predsjednik Epitácio Pessoa dekretom 1922. godine.

Stihovi se opisuju kao parnasovski po stilu, a romantični po sadržaju.

Tekst uredi

Portugalski (izvorna inačica) Hrvatski
Prva strofa

Ouviram do Ipiranga as margens plácidas
De um povo heroico o brado retumbante,
E o sol da Liberdade, em raios fúlgidos,
Brilhou no céu da Pátria nesse instante.

Se o penhor dessa igualdade
Conseguimos conquistar com braço forte,
Em teu seio, ó Liberdade,
Desafia o nosso peito a própria morte!

Ó Pátria amada,
Idolatrada,
Salve! Salve!

Brasil, um sonho intenso, um raio vívido,
De amor e de esperança à terra desce,
Se em teu formoso céu, risonho e límpido,
A imagem do Cruzeiro resplandece.

Gigante pela própria natureza,
És belo, és forte, impávido colosso,
E o teu futuro espelha essa grandeza.

Terra adorada
Entre outras mil
És tu, Brasil,
Ó Pátria amada!

Dos filhos deste solo
És mãe gentil,
Pátria amada,
Brasil!

Čuli mirni brijezi oko Ipirange
odjekujuće krike junačkoga naroda,
i sunce Slobode, sjajnim svojim zrakama,
zasja tada na nebu Domovine.

Kad već zamisao o jednakosti
sprovedosmo jakom rukom,
u tvom krilu, o Slobodo,
naša prsa prkose i samoj smrti!

Domovino voljena,
idolizirana,
zdravo! zdravo!

Brazil, intenzivan san, kristalno jasna zraka
ljubavi i nade spušta se na Zemlju,
dok na tvome lijepom nebu, nasmiješenom i čistom,
bliješti Južni križ.

Golem si u [svoj] svojoj prirodi,
lijepi, snažni, neustrašivi dive,
u čijoj se budućnosti oslikava vlastita veličina.

Obožavana zemlja,
među tisućama drugih
ti si, Brazilu,
o Domovino voljena!

Djeci s ovog tla
nježna si majka,
Domovino voljena,
Brazilu!

Druga strofa

Deitado eternamente em berço esplêndido,
Ao som do mar e à luz do céu profundo,
Fulguras, ó Brasil, florão da América,
Iluminado ao sol do Novo Mundo!

Do que a terra mais garrida
Teus risonhos, lindos campos têm mais flores,
"Nossos bosques têm mais vida",
"Nossa vida" no teu seio "mais amores".

Ó Pátria amada,
Idolatrada,
Salve! Salve!

Brasil, de amor eterno seja símbolo
O lábaro que ostentas estrelado,
E diga o verde-louro dessa flâmula
- Paz no futuro e glória no passado.

Mas se ergues da justiça a clava forte,
Verás que um filho teu não foge à luta,
Nem teme, quem te adora, a própria morte.

Terra adorada
Entre outras mil
És tu, Brasil,
Ó Pátria amada!

Dos filhos deste solo
És mãe gentil,
Pátria amada,
Brasil!

Zauvijek položen u prelijepoj kolijevci,
uz zvuke mora i pod svjetlom duboka neba,
sjajiš, Brazilu, fijalo američka,
obasjan suncem Novog svijeta!

I od najelegantnije zemlje
tvoja nasmiješena lijepa polja imaju više cvijeća.
„Naše šume imaju više života”,
a „naši životi” u tvojim grudima „više ljubavi”.

Domovino voljena,
idolizirana,
zdravo! zdravo!

Brazilu, budi zauvijek simbol ljubavi;
zvjezdani labarum pokaži svima
i neka žuta i zelena s tvoje zastave proglase:
–Mir u budućnosti, slava u prošlosti.

Ali ako podigneš snažni malj Pravde,
vidjet ćeš da tvoj sin od bitke ne bježi
nit' se boji, onaj koji te voli, same svoje smrti.

Obožavana zemlja,
među tisućama drugih
ti si, Brazilu,
o Domovino voljena!

Djeci s ovog tla
nježna si majka,
Domovino voljena,
Brazilu!