Wikipedija

Hrvati u Čileu

Hrvati u Čileu (španjolski Inmigración croata en Chile) su osobe u Čileu s punim, djelomičnim, ili većinskim hrvatskim podrijetlom, ili u Hrvatskoj rođene osobe s prebivalištem u Čileu.

Procjenjuje se da u Čileu živi 120.000 Hrvata i osoba hrvatskog podrijetla i to poglavito u Antofagasti i u Punta Arenasu.

Povijest uredi

Daleke 1864. počelo je prvo doseljavanje hrvatskog stanovništva u Čile. U to su vrijeme Hrvati bili navedeni kao "Austrijanci", jer je Hrvatska bila dio Habsburške Monarhije.

Masovno iseljavanje Hrvata iz Dalmacije u Čile bilježi se krajem 19. stoljeća, kada su napuštanje plovidbe jedrenjacima i zaraza vinove loze filokserom prouzročili ondje tešku gospodarsku krizu. Dalmatinska poljoprivreda je štetu trpjela i zbog takozvane "Vinska klauzula" trgovinskog sporazuma sklopljenog 1891. između Austo-Ugarske i Italije, koja je omogućila jaki uvoz talijanskih vina, koja su konkurirala dalmatinskom vinogradarstvu. Drugi val iseljavanja u Čile uslijedio je nakon kraja I. svjetskog rata, te je jenjao krajem 1930.- ih godina. Nakon Drugog svjetskog rata bilo je tek manjeg doseljavanja Hrvata u Čile, uglavnom Dalmatinaca koji su se doseljavali u mjesta gdje je već živjela njihova rodbina; uglavnom je bila riječ o ljudima iz ruralnih područja, mladi i bez stručnih kvalifikacija, koji su se nerijetko bavili ovčarstvom.

Takozvana lančana iseljavanja dovodila su do kompaktnih skupina iseljenika, često povezanih obiteljskim vezama, mjestom iseljavanja, regijom i tako dalje.

Kraljevina Jugoslavija i potom SFR Jugoslavija su u odnosima Hrvata u Čileu sa svojom domovinom uspješno ugrađivale svoju propagandu, a za razliku od susjedne Argentine, nije u Čile doseljena znatnija tzv. "neprijateljska emigracija" sastavljena od pripadnika oružanih postrojbi Nezavisne Države Hrvatske i drugih Hrvata nesklonih Jugoslaviji. Hrvatske udruge su imale srdačne odnose s jugoslavenskom diplomacijom, te su sva njihova udruženja nosila jugoslavenska imena.

U vrijeme osamostaljenja Republike Hrvatske 1990.-ih godina, u kratko su vrijeme sva iseljenička društva promijenila jugoslavenske nazive u Hrvatske.

Najviše Hrvata u Čileu živi danas na području Punta Arenasa, Santiaga i Porvenira. Nakon školovanja u glavnom gradu Čilea Santiagu, potomci iseljenika često ondje ostaju živjeti, čime se povećava broj Hrvata u tom gradu. Približno pola Hrvata uopće ne zna Hrvatski, a možda oko petine njime posve dobro vlada. Pretežni dio potomaka hrvatskih iseljenika još se uvijek smatra Hrvatima i učlanjeni su u hrvatska udruženja. S poštovanjem čuvaju pisma iz domovine, hrvatske časopise; a u obiteljima se pjeva hrvatske pjesme. Oko polovine ih redovno komunicira s rodbinom u Hrvatskoj. Oko petine ih je pretplaćeno na neki tisak iz Hrvatske. Većina ih je zadovoljna životom u Čileu, ali do trećine razmišlja o preseljenju u Hrvatsku; samo manji broj razmišlja o iseljavanju u treće zemlje poput Australije ili SAD-a.[1]

Gospodarski subjekti uredi

Poznati gospodarski subjekti koje su osnovali i vodili čileanski Hrvati:

Vidi uredi

Izvori uredi

  1. ↑ Perić, Marina. HRVATI U ČILEU – NEKA OBILJEŽJA SUVREMENOGA ETNIČKOG/NACIONALNOG IDENTITETA, Društvena istraživanja : časopis za opća društvena pitanja, Vol. 15 No. 6 (86), 2006. Pristupljeno 19. svibnja 2021.

Vanjske poveznice uredi

Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Hrvati_u_Čileu&oldid=6906182"