Wikipedija

Hrvoje Ištuk

Hrvoje Ištuk (Bugojno, 8. studenoga 1935.[1] – Sarajevo, 22. veljače 2002.),[2] bio je hrvatski i bosanskohercegovački političar iz Bosne i Hercegovine.[1]

Hrvoje Ištuk
sekretar Predsjedništva CK SR BiH
Rođenje 8. studenoga 1935.
Zanimanje političar

Životopis uredi

Rođen je u Bugojnu. U Sarajevu studirao na Filozofskom fakultetu na Odsjeku za jezik i književnost. Obnašao je visoke političke dužnosti. Bio je glavni direktor RTV Sarajevo.

Suosnivač Instituta za nacionalne odnose u Sarajevu. Predsjedavao je Savjetom Enciklopedije Jugoslavije za Bosnu i Hercegovinu.[1]

Obnašao je dužnost sekretara Predsjedništva Centralnog Komiteta Bosne i Hercegovine u dva mandata. Bio je jedan od najbližih suradnika Branka Mikulića. Zalagao se za jačanje političke pozicije Bosne i Hercegovine u SFRJ.[3] Dobitnik je nagrade ZAVNOBIH-a (Zemaljsko antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Bosne i Hercegovine) 1982. godine.[4] Priznanje se dodjeljivalo za "izuzetan stvaralački doprinos razvitku Socijalističke Republike Bosne i Hercegovine".

Zaslugom Branka Mikulića, Hrvoja Ištuka i ponajviše bivšeg bugojanskog gradonačelnika Stjepana Domaćinovića Kokana, napravljena je nova velika Titova vila u lovištu "Koprivnica" pokraj Bugojna. Preko tih veza napravili su velike tvornice i zaposlili mnogo ljudi.[5] Krajem 60- tih godina bio je direktor gimnazije u Bugojnu.[6]

Radio na čuvanju i predstavljanju baštine Hrvata u Bosni i Hercegovini. Osobito je to bilo na području postignuća bosanskih franjevaca.[1] Borio se je za ravnopravnost hrvatskog jezika u Bosni i Hercegovini. Svjedoci govore da se o tome počelo voditi više račune u vrijeme Branka Mikulića, premda je sam svoje izvorno hrvatstvo svjesno ukomponirao u “bosanstvo” i “jugoslavenstvo”, ne vidjevši uopće alternative tomu. Mnogi su zaslužni za to da je i pored ovakvog političara uslijedilo veće davanje pozornosti hrvatskom jeziku u Bosni i Hercegovini, ali za pravo govora i pisanja hrvatskim jezikom u Bosni i Hercegovini u to doba nitko među bh. političarima - Hrvatima nije bio zaslužan kao Hrvoje Ištuk. Neki Hrvati su za tu činjenicu zahvaljivali i Ištuku i Mikuliću. Unitaristi to su doživljavali kao drskost i s teškoćama su suzbijali bijes, ali nisu poduzimali akcije, barem ne u onoj mjeri koje su snašle Hrvatsku nakon sječe hrvatskog proljeća.[7]

Član je Olimpijskog komiteta za organizaciju 14. Zimskih olimpijskih igara u Sarajevu 1984. godine. Bile su to najbolje organizirane i najposjećenije olimpijske igre do tada.[8] Član je CK SKJ na 13. kongresu održanom od 25. do 28. lipnja 1986. godine u Beogradu.[9]

Velikosrpske i jugounitarističke snage zatirale su svaku emancipaciju hrvatstva, osobito onog u BiH i nisu trpile takvu osobu na visokom položaju. Usponom tih snaga tijekom 1980-ih na udar je došao Hrvoje Ištuk. Prvo je izbačen iz vrha Partije, a potim i iz same stranke: krajem 1988. je isključen iz Centralnog Komiteta Saveza Komunista Jugoslavije (CK SKJ), a politički izgon s položaja nastavljen je dalje, te je za godinu dana je isključen iz Saveza Komunista Jugoslavije i smijenjen sa svih dužnosti.[1] Neki izvori spominju da je Ištuk uvijek galamio protiv nacionalizma, pogotovo hrvatskog.

Početkom 90-tih godina istakao je potrebu ubrzanja transformacije triju vladajućih nacionalnih stranaka "sve dotle dok se njihovi programi i praktični čini ne nađu u točki ne samo lojalnosti prema suverenitetu Bosne i Hercegovine, već i prema zaštiti i obrani tog suvereniteta. U njihovoj okrenutosti građanima Bosne i Hercegovine, interesima tih građana-ne amnestirajući, naravno i opozicione stranke leži njihova i konkretna i povijesna odgovornost za sudbinu države Bosne i Hercegovine". Dalje je naglašavao, u slučaju da se političkim razgovorima ne može postići dogovor o pozicije Bosne i Hercegovine koja će biti istovjetna drugim republikama, Ištuk predlaže referendum, te smatra kako bi u svakom slučaju trebalo započeti stvaranje bosanskohercegovačke oružane sile, jer kako navodi "bez nje, objektivno nema suverenosti i nema poštivanja elementarnih normi pravne države".[10]

Travnja 1993. godine u Sarajevu je osnovana Hrvatska seljačka stranka BiH. Statut HSS-a Bosne i Hercegovine napisali su Hrvoje Ištuk, zatim visoki dužnosnik SDB-a BiH Jozo Jozić i pripadnik vojne sigurnosti Armije BiH Stanko Slišković.[11]

Tijekom kolovoza 1993. godine u Sarajevu se pristupilo osnivanju koordinacijskog tijela hrvatskih stranaka, Crkve i Napredka. Cilj je bio suzbijanje sukoba HVO i Armije BiH i rješavanje otvorenih pitanja. Tako je 10. rujna 1993. godine ustrojen Hrvatski koordinacijski odbor (HKO). Hrvoje Ištuk je izabran za tajnika HKO.[12] Sudjelovao je i na Saboru Hrvata u veljači 1994. godine u Sarajevu.[13] Na prvom zasjedanju Sabora Hrvata u veljači 1994. utemeljeno je Hrvatsko narodno vijeće Bosne i Hercegovine kao njegovo izvršno tijelo. Na temelju Deklaracije, prihvaćene na zasjedanju Sabora Hrvata 06.02.1994. godine, postignut je Washingtonski sporazum i zaustavljen rat između Bošnjaka i Hrvata.[14] 1995. je bio član Suda časti Bosanskohercegovačke paneuropske unije osnovane 27. studenoga 1995. u Sarajevu.[15] Bio je dugogodišnji član HKD "Napredak".[16]

Nakon usvajanja Odluke o uspostavi Hrvatske zajednice Herceg Bosne i Statuta, na sjednici Glavnog vijeća od 5. studenoga 1997. godine formirani su odjeli kao tijela Glavnog vijeća, a Ištuk je imenovan u Odjel za ustavna i politička pitanja Hrvatske zajednice Herceg-Bosne.[17]

Umro je 22. veljače 2002. u Sarajevu. Pokopan je 24. veljače na gradskom groblju Sultanovićima u Bugojnu.[2]

Djela uredi

Napisao mnogo rasprava i članaka. Objavio ih je u časopisima i novinama (Oslobođenje,[18] BH Dani, i dr.). Pisao je o jezičnoj politici, obrazovanju i izdavaštvu.[1]

Izvori uredi

  1. ↑ a b c d e f Hrvatski leksikon A-K, Naklada Leksikon d.o.o., Zagreb, 1996., ISBN 9539672813, str. 514.
  2. ↑ a b Slobodna Dalmacija Osmrtnice, 24. veljače 2002. Pristupljeno 21. kolovoza 2016.
  3. ↑ [http:// https://www.dw.com/bs/industrijski-uspjeh-bih-nekad-i-neuspjeh-sad/a-18873507]
  4. ↑ http://iis.unsa.ba/wp-content/uploads/2019/09/historijska_traganja_12-%C4%8CLANCI-AidaLR.pdf
  5. ↑ Petar Miloš/Slobodna Dalmacija, Kunemo se voljenom Maršalu, vilu ćemo pritvorit u štalu, Livno Online, 10. lipnja 2014. Pristupljeno 21. kolovoza 2016.
  6. ↑ Arhivirana kopija. Inačica izvorne stranice arhivirana 21. veljače 2020. Pristupljeno 8. travnja 2020. journal zahtijeva |journal= (pomoć)CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link)
  7. ↑ Titomanija  Arhivirana inačica izvorne stranice od 19. veljače 2021. (Wayback Machine) Postavio "administrator". Mile Lasić: Nepodnošljiva lakoća umiranja , (Iz rukopisa “Nepodnošljiva lakoća umiranja”) nastavci VI, VII, VIII, IX, vidiportal.ba, 12. veljače 2012. Pristupljeno 21. kolovoza 2016. Usporedi i [1]
  8. ↑ https://www.oslobodjenje.ba/vijesti/bih/branko-mikulic-covjek-i-drzavnik-354792
  9. ↑ Trinaesti kongres kongres SKJ: referat, rezoilucije, Statut SKJ, završna riječ, sastav organa SKJ. „Oslobođenje“, Sarajevo 1986. godina.
  10. ↑ http://iis.unsa.ba/wp-content/uploads/2019/02/historijska_traganja_12.pdf
  11. ↑ Ivo Lučić, Tko je bila BiH i tko smo bili mi? 6. dio. Ima li razlike između Hrvatske (republikanske) seljačke stranke i komunista[neaktivna poveznica], dragovoljac.com, 27. listopada 2010. Pristupljeno 21. kolovoza 2016.
  12. ↑ http://www.institut-genocid.unsa.ba/pdf/Zbornik_Opsada%20i%20odbrana%20Sarajeva.pdf
  13. ↑ Franjo Topić, Hrvatski koordinacioni odbor i sabor Hrvata BiH 1994.  Arhivirana inačica izvorne stranice od 6. listopada 2014. (Wayback Machine), HKD Napredak. Članak predsjednika HKD Napredak prof. dr. Franje Topića iz Katoličkog tjednika – br. 7 od 23. veljače 2014. godine o Hrvatskom koordinacionom odboru i Saboru Hrvata BiH 1994. godine. Pristupljeno 21. kolovoza 2016.
  14. ↑ https://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=26510
  15. ↑ IKA: Paneuropska unija za Bosnu i Hercegovinu, IKA V - 9532/11, 28. studenoga 1995. Pristupljeno 21. kolovoza 2016.
  16. ↑ https://ika.hkm.hr/novosti/hrvatski-predsjednik-primio-izaslanstvo-hkd-napredak/
  17. ↑ Hrvatska zajednica Herceg-Bosna. Inačica izvorne stranice arhivirana 27. kolovoza 2016. Pristupljeno 21. kolovoza 2016. journal zahtijeva |journal= (pomoć)
  18. ↑ (boš.) Amera Dedović, 25.000 brojeva Oslobođenja: Oni koji su ostavili trag u Oslobođenju, Oslobođenje, 10. lipnja 2016. Pristupljeno 21. kolovoza 2016.

Vanjske poveznice uredi

Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Hrvoje_Ištuk&oldid=6292738"