Idolopoklonstvo

Idolopoklonstvo ili idolatrija predstavlja obožavanje idola.

Juan Rizi: Sv. Benedikt uklanja poganskoga idola.

U abrahamskim religijama, u judaizmu, kršćanstvu i islamu, idolopoklonstvo označava obožavanje nečega ili nekoga drugog osim Boga kao da je božanstvo. Idolopoklonstvo je „obožavanje lažnih bogova“ i zabranjeno je u Deset Božjih zapovijedi. Druge monoteističke religije često primjenjuju slična pravila.[1] Idolopoklonstvo je kad čovjek časti i štuje neko stvorenje umjesto Boga, bilo da je riječ o bogovima ili zlodusima (npr. sotonizam) ili o moći, užitku, rasi, precima, državi, novcu, itd.[2] Priča o zlatnom teletu primjer je što se misli pod idolopoklonstvom. U Starom zavjetu, u Knjizi Izlaska u glavi 20 rečeno je, da čovjek ne smije imati drugih bogova uz Boga i da si ne pravi zlatne bogove. Tele je imalo dvojako značenje na drevnom Bliskom istoku: s jedne strane predstavljalo je plodnost i obilje, a s druge energiju i snagu. Ali prije svega je zlatno, stoga je simbol bogatstva, uspjeha, moći i novca. To mogu biti idoli: uspjeh, moć i novac.[3]

U tradicionalnim religijama drevnog Egipta, Grčke, Rima, Afrike, Azije, Amerike i drugdje, poštovanje kultnih slika ili kipova bila je uobičajena praksa od antike. Kultne slike imale su različita značenja i značaj u povijesti religije.[4] Materijalni prikaz božanstva ili više božanstava imao je istaknutu ulogu u raznim kulturama svijeta.

Opozicija upotrebi bilo koje ikone ili slike za predstavljanje ideja poštovanja ili bogoslužja naziva se anikonizam.[5] Uništavanje slika kao ikona poštovanja naziva se ikonoklazam.[6] To je ponekad bilo praćeno nasiljem između vjerskih grupa koje zabranjuju obožavanje idola i onih koje su prihvatile ikone, slike i kipove za bogoslužje.[7]

Povijest religije obilježena je optužbama i poricanjem idolopoklonstva. Tema idolopoklonstva bila je izvor neslaganja između mnogih religija ili unutar konfesija različitih religija.

Izvori uredi

  1. Wendy Doniger (1999). Merriam-Webster's Encyclopedia of World ReligionsNeophodna slobodna registracija. Merriam-Webster. str. 497. ISBN 978-0-87779-044-0.
  2. https://book.hr/sto-je-ustvari-idolopoklonstvo/ Preuzeto 9. listopada 2021.
  3. https://www.zg-nadbiskupija.hr/dokumenti/rijec-svetog-oca/idolopoklonstvo Preuzeto 9. listopada 2021.
  4. Frohn, Elke Sophie; Lützenkirchen, H.-Georg (2007). „Idol”. Ур.: von Stuckrad, Kocku. The Brill Dictionary of Religion. Leiden and Boston: Brill Publishers. ISBN 9789004124332. doi:10.1163/1872-5287_bdr_SIM_00041.
  5. https://www.britannica.com/topic/aniconism Preuzeto 9. listopada 2021.
  6. Marina Prusac; Kristine Kolrud (2014). Iconoclasm from Antiquity to Modernity. Ashgate. str. 1—3. ISBN 978-1-4094-7033-5.
  7. Willem J. van Asselt; Paul Van Geest; Daniela Muller (2007). Iconoclasm and Iconoclash: Struggle for Religious Identity. BRILL Academic. str. 8—9, 52—60. ISBN 978-90-04-16195-5.