Janko Vukotić (na crnogor. ćiril. Јанко Вукотић; Čevo, 18. veljače 1866.Beograd, 4. veljače 1927.), crnogorski vojskovođa, serdar, od 1918. pripadnik Vojske Kraljevine SHS.

Janko Vukotić
Opći životopisni podatci
Datum rođenja 18. veljače 1866.
Mjesto rođenja Čevo, Kneževina Crna Gora
Datum smrti 4. veljače 1927.
Mjesto smrti Beograd, Kraljevina SHS
Nacionalnost crnogorsko
Opis vojnoga službovanja
Godine u službi ? – 1916.
1918. – 1927.
Čin crnogorski serdar, general
Ratovi Prvi balkanski rat
Drugi balkanski rat
Prvi svjetski rat
Važnije bitke Mojkovačka bitka
Vojska Crnogorska vojska
Vojska Kraljevine SHS
Odlikovanja Najveća crnogorska državna i vojna odličja do 1918.

Bio je u srodstvu s kraljevskom obitelji Petrović-Njegoš, točnije s crnogorskom kraljicom Milenom Petrović-Njegoš, rođenom Vukotić (1847. – 1923.).[1]

Životopis uredi

Vojnu akademiju završio je 1886. u Modeni (Italija).[2]

Brigadir Crnogorske vojske od 1902. godine. Također se angažirao i na političkom planu kao jedan od najlojalnijih suradnika kralja Nikole I. Petrovića.

Tijekom Bombaške afere, organizirane iz Srbije radi ubojstva knjaza Nikole, Vukotić je "ključna osoba u preventivnome slamanju zavjere", te se našao na udaru srpske propagande.[3]

U Prvom balkanskom ratu zapovjednik je Istočnog odreda koji je oslobodio: Mojkovac, Bijelo Polje, Pljevlja, Berane, Plav, Rožaje. Postrojbe serdara Vukotića prodrle su duboko na teritorij Kosova, zauzevši gradove Đakovicu i Peć.

U Drugom balkanskom ratu zapovjednik je Crnogorske divizije koja je upućena u Makedoniju (Bregalnica) radi pomoći Srbima u sukobu oko podjele teritorija s Bugarima.

U Prvom je svetskom ratu najprije zapovjednik Hercegovačkog i Sandžačkog odreda Crnogorske vojske. Njegove su postrojbe prodrle blizu Sarajeva (na Jahorinu i Pale). Nakon povlačenja srpskih časnika iz Vrhovnog stožera Crnogorske vojske imenovan je u kritičnom periodu koncem 1915. Vukotić za načelnika stožera.

Nakon Mojkovačke bitke i kapitulacije Kraljevine Crne Gore bio je Vukotić uhićen i upućen u logor u Mađarsku.

Nakon 1918. dao je novu prisegu kralju Petru I. Karađorđeviću i kasnije dobio čin armijskog đenerala u Vojsci KSHS, no do umirovljenja nije bio imenovan za značajnije vojne dužnosti.

U Mojkovcu mu je, na središnjem trgu, podignut 1997. spomenik.

Zanimljivosti uredi

Janko Vukotić je jedini zapovjednik koji je dobio istovremeno tri najveća srbijanska i crnogorska odličja: Karađorđevu zvijezdu s mačevima, Bijelog orla s mačevima i Obilića medalju.[4]

Izvori uredi

  1. Čevo – O mjestu. Inačica izvorne stranice arhivirana 25. listopada 2013. Pristupljeno 21. lipnja 2013. journal zahtijeva |journal= (pomoć)
  2. Vojna enciklopedija, knjiga 10, str. 630, Vojnoizdavački zavod, Beograd, 1975.
  3. Vladimir Jovanović, BOMBAŠKA AFERA (13) Srbi pakuju aferu JANKU VUKOTIĆU
  4. Antonije Đurić, Solunci govore, Niro „Književne novine“, osmo izdanje, Beograd 1989. – str. 338.

Vanjske poveznice uredi

 Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Janko Vukotić