Josip Jurić (isusovac)
Josip Jurić (Bosanski Dubočac, 26. ožujka, 1894. – Zagreb, 7. ožujka, 1964.), hrvatski katolički svećenik, isusovac, povjesničar.
| Josip Jurić | |
| Rođenje | 26. ožujka 1894. Bosanski Dubočac, Austro-Ugarska |
|---|---|
| Smrt | 7. ožujka, 1964. Zagreb, Jugoslavija |
| Nacionalnost | Hrvat |
| Obrazovanje | Jesuitenkolleg Innsbruck St Beuno College, St. Asaph u Engleskoj Papinski orijentalni institut u Rimu |
| Zanimanje | katolički svećenik, isusovac, povjesničar |
| Portal o životopisima | |
Životopis uredi
Josip Jurić, S.J. rodio se u Bosanskom Dubočcu 26. ožujka 1894. Gimnaziju polazi u Travniku od 1908. U Družbu Isusovu ulazi 30. srpnja 1911. Filozofiju studira u Innsbrucku (1916. – 1918.), teologiju u Isusovačkom Kolegiju sv. Beuno kod St. St. Asaph u Engleskoj (1924. – 1927.). Za svećenika je zaređen 31. srpnja 1926., a svečane zavjete u Družbi Isusovoj polaže 2. veljače 1930.
Na Papinskom orijentalnom institutu u Rimu studira istočno bogoslovlje (1931. – 1932.), gdje postiže doktorat disertacijom Collegium Illyricum Lauretanum (Ilirski kolegij u Loretu). Obavlja službu rektora bogoslovije u Sarajevu (1934. – 1937.), i 36 godina predaje na gimnaziji u Travniku, teologiju u Sarajevu, Đakovu i u Zagrebu. Posljednjih godina djeluje u Zagrebu kao duhovnik i propovjednik.
Umro je 7. ožujka, 1964. u Zagrebu.
Doprinos uredi
Istraživanja uredi
Za vrijeme studija na Papinskom orijentalnom institutu u Rimu i radu na doktoratu, prikupio je bogatu građu vezanu uz povijest Ilirskog kolegija u Loretu. Po završetku svojih studija u Rimu vraća se domovinu gdje je sve prikupljene dokumente uredio i pripremio za tisak. Od bogate prikupljene znanstvene građe, za života je uspio objaviti jedino studiju o pokušaju Kongregacije za širenje vjere da kod Južnih Slavena uvede zajedničko pismo.[1] Nažalost zbog ondašnjeg političkog režima ostatak građe trebao je pričekati bolja vremena i biti tiskan postumno.[2][3]
Ilirski kolegij u Loretu uredi
U svojoj studiji Jurić donosi opširnu građu o osnivanju i o prvim godinama Ilirskog kolegija (Collegium Illyircum) u Loretu. Autor iscrpno objašnjava kako je došlo do osnivanja i gradnje kolegija u kojem će se školovati i odgajati mladići iz balkanskih zemalja s ciljem misionarskog djelovanja kod kuće. God. 1580. došli su prvi učenici. Prati teškoće u radu i nastavi, selidbu Kolegija u Rim te ponovni povratak u Loreto, ukinuće isusovačkog reda 1773. god. kojima je Kolegij bio povjeren te ponovno uspostavljanje.
Izvori uredi
- ↑ Josip Jurić, „Pokušaj Zbora za širenje vjere god. 1927. da kod južnih Slavena uvede zajedničko pismo“, Croatia Sacra 4 (1934) 8, 143-174.
- ↑ Josip Jurić, „Ilirski kolegij u Loretu (1580.-1860.)“, Vrela i prinosi 13 (1982.), 23-60.
- ↑ Josip Jurić - Mijo Korade, „Iz arhivske građe o Ilirskom kolegiju II. Podaci o pitomcima Ilirskog kolegija u Loretu (1659—1686)“, Vrela i prinosi 14 (1984), 155-203.