Jovan Živković
Barun Jovan Živković Fruškogorski (srp. барон Јован Живковић Фрушкогорски, njem. Freiherr Johann Zsivkovics von Fruschkogorsky; Srijemski Karlovci, 11. travnja 1826. – Zagreb, 8. travnja 1902.) bio je hrvatski pravnik, plemić, političar i bankar.
| Jovan Živković | |
|---|---|
| barun | |
 Barun Živković, oko 1890. | |
| Rođenje | 11. travnja 1826. Srijemski Karlovci |
| Smrt | 8. travnja 1902. Zagreb |
| Pokop | Mirogoj |
| Vjera | Pravoslavac |
Životopis uredi
Rođen je u Srijemskim Karlovcima kao mlađi brat episkopa Teofana Živkovića. Gimnaziju je završio u Karlovcima, a studij prava u Pečuhu i Požunu.
Živković je sudjelovao u pripremama za Majsku skupštinu 1848. godine. Nakon završetka Revolucije u Mađarskoj odlazi u Beč, gdje završava pravo. U Beču je pripadao domoljubnom krugu Vuka Karadžića. Po završetku studija odlazi u Temišvar, gdje ostaje do 1870. godine, kada je izabran za podžupana Srijemske županije, vijećnika Banskog stola i konačno Stola sedmorice u Zagrebu, gdje ostaje do 1873. godine. Sudjelovao je u radu Blagoveštenskog sabora, gdje se zalagao za priključenje Srijema Trojednoj Kraljevini. Godine 1861. ušao je u Hrvatski sabor kao srijemski župan i pristalica Unionističke stranke.[1][2]
Savez između Hrvatske i Ugarske shvaćao je kao savez dviju kraljevina, koje su spojene jedinstvom krune i svih poslova utvrđenih pragmatičnom sankcijom. Tražio je autonomiju Hrvatske s priznavanjem prerogativa u sudstvu, upravi te prosvjetnom i nastavnom području. Nakon 1865. godine djelovao je kao pravi unionistički vođa. Zalagao se da se odmah počnu pregovori o nagodbi s Ugarskom. Godine 1873., kada je vlast u Hrvatskoj prešla u ruke Narodne stranke Ivana Mažuranića, a on postao ban, Živković je imenovan predstojnikom odjela za unutarnje poslove. Umirovljen je 1883. godine, ali se nastavio baviti javnim poslovima, osobito gospodarske naravi. Kao srpski predstavnik sudjelovao je 1893. godine u Dubrovniku, prilikom otkrivanja Gundulićevog spomenika.[1][2] Pokrenuo je 1884. godine list Srbobran.[3][4]
Godine 1895. izabran je za prvog predsjednika Upravnog odbora Srpske banke u Zagrebu. Bio je vitez Reda Željezne krune drugog reda i nositelj velikog križa Red Svetog Stjepana.[1]
Brak i potomstvo uredi
Živkovićeva supruga zvala se Katinka, rođena Radoslav.[2] Imali su sedmoro djece, četiri sina i tri kćeri.[5] Kćer Zora se udala za Gustava Pongratza, a Irena se udala za Milana Turkovića. Njegov unuk je Zdenko Turković.
Vidi još uredi
Izvori uredi
- ↑ a b c Medaković, Dejan, Srbi u Zagrebu, Novi Sad, 2004.
- ↑ a b c U potrazi za Živkovićima, Prosvjeta, Pristupljeno 15. ožujka 2023.
- ↑ Srbobran, enciklopedija.hr, Pristupljeno 15. ožujka 2023.
- ↑ Srbobran – glasilo na braniku srpskog identiteta, p-portal.net Pristupljeno 15. ožujka 2023.
- ↑ Jovan barun Živković od Fruskegore, geni.com Pristupljeno 14. ožujka 2023.
Vanjske poveznice uredi
| prethodnik Antun Vakanović |
podban Kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije 1873. – 1883. |
nasljednik Danijel Stanković |