Malgaški Indijci (ili kako ih Malgaši zovu Karana), jedna od malgaških etničkih manjina sa 66 000[1](po nekima samo 25 000[2]) pripadnika. U doba kad su se oni počeli doseljavati na Madagaskar Indija (zapravo cijeli Indijski potkontinent) je bila britanska kolonija s brojnim formalno neovisnim radžastanima, sultanatima i sličnim tvorevinama. Tako bi za njih bio pravilniji naziv malgaški doseljenici s Indijskog potkontineta jer među njima ima i potomaka doseljenika iz današnjeg Pakistana. Oni su brojem mala, ali vrlo utjecajna zajednica na Madagaskaru. Velika većina rođena je na otoku, a potječu od doseljenika s Indijskog podkontinenta (danas su to većinom Gujarati) koji su došli raditi na početku 20. stoljeća. Malgaški Indijci uz neki od svojih materinskih jezika s Indijskog potkontinenta govore i malgaškim makrojezikom, i to brojnim inačicama ovisno o kraju u kojem žive.

Povijest uredi

Oko 1880. godine nastala je prva zajednica od 200 doseljenih trgovaca s Indijskog potkontinenta u Mahajangi, luci na sjeverozapadnoj obali Madagaskara pored zaljeva Bembatoke i delte rijeke Betsiboke. Od samog početka njihova doseljavanja nastala je velika zbrka oko njihova pravnog statusa, jer su se oni najčešće izjašnjavali kao državljani Madagaskara, u cilju izbjegavanja britanskih zakona protiv držanja robova i gradnje kamenih kuća. Tako su oni na svojim jedrenjacima isticali francusku zastavu i nesmetano trgovali zabranjenom robom s afričkom obalom.[3] U početku su prvi doseljenici bili uglavnom islamski Hodžasi, ismailiti i Daudi, a hinduisti su počeli dolaziti kasnije.[4] Tako ih je na popisu kojeg su provele francuske kolonijalne vlasti 1911. godine bilo 4 480, a to je tada bilo 21% od ukupnog broja stranaca.[4] Nakon nacionalizacije privatnih poduzeća, koje je provela tadašnja socijalistička vlada 1970., mnogi bogatiji Karane bili su prisiljeni napustiti Madagaskar. Ostao je uglavnom siromašniji i neobrazovaniji sloj, ali su se oni u međuvremenu prilagodili novonastalom stanju. Smatra se da su do 2000. godine Karane nadzirali oko 50-60% malgaškog gospodarstva, tako da su tih godina oni bili glavna meta nezadovoljnih prosvjednika.[4] Po nekim analitičarima oni i danas, makar predstavljaju samo 2% stanovništva, nadziru čak 80% svih gospodarskih djelatnosti na otoku.[5]

Geografska rasprostranjenost uredi

Danas većina Karana živi u Antananarivu i njegovoj okolini.

Izvori uredi

  1. Gujarati, Karana of Madagascar (engleski). Joshua project. Pristupljeno 5. prosinca 2015.
  2. A. Kathirasen. A vibrant minority: The Chinese and Indians, who make up a tiny minority in Madagascar, are doing very well for themselves (engleski). New Straits Times, Singapore. Inačica izvorne stranice arhivirana 22. listopada 2012. Pristupljeno 26. listopada 2011.
  3. Oliver, Samuel Pasfield. 1885. The True Story of the French Dispute in Madagascar (engleski). Unwin
  4. a b c L. M. Singhvi. Other Countries of Africa, Report of the High Level Committee on the Indian Diaspora (PDF) (engleski). Ministry of External Affairs, New Delhi. Inačica izvorne stranice (PDF) arhivirana 6. veljače 2012. Pristupljeno 5. prosinca 2015.
  5. Sam Ganegie. Madagascar : les luttes intestines dans la communauté Karana (francuski). wordpress.com. Inačica izvorne stranice arhivirana 27. ožujka 2011. Pristupljeno 5. prosinca 2015.

Vanjske poveznice uredi