Kineska Tartarija

Kineska Tartarija arhaični je zemljopisni izraz koji se koristio tijekom Dinastije Qing. Izraz se koristio od 1734. godine na karti francuskoga zemljopisca i kartografa Jeana Baptistea Bourguignona d'Anvillea (1697. – 1782.) zvanu „Novi atlas Kine, Kineske Tartarije i Tibeta” (Nouvel atlas de la Chine, de la Tartarie Chinoise et du Thibet) objavljenu 1738. godine (na karti piše 1734. godine).

D’Anvilleova karta Kine i Kineske Tartarije iz 1734. godine.

D'Anvilleova karta temelji se na karti koju je naručio kineski car, a napravili su je Kinezi pod nadzorom isusovaca. Godine 1738. objavljena je karta „Opis Kineskoga Carstva i Kineske Tartarije s kraljevstvima Koreje i Tibeta” (A description of the empire of China and Chinese-Tartary together with the kingdoms of Korea, and Tibet) koju je napravio otac Jean-Baptiste Du Halde. On je 1741. godine napisao „Opća povijest Kine koja sadrži zemljopisni, povijesni, kronološki, politički i fizički opis Kineskoga Carstva, Kineske Tartarije, Koreje i Tibeta” (The General History of China Containing a Geographical, Historical, Chronological, Political and Physical Description of the Empire of China, Chinese-Tartary, Corea and Thibet).

Suvremena područja koja su prema opisima u navedenim djelima bile dio Kineske Tartarije:

• Xinjiang
• Mongolija
• Mandžurija
• Qinghai (kokonor ili Ho-Ho-Nor)

Godine 1832. granice Kineske Tartarije definirane su u A Geographical Dictionary Or Universal Gazetteer.

Do 1867. godine, područje Kineske Tartarije opisana je kao široka tri područja koje prekrivaju Mandžuriju, Mongoliju i Ili (Xinjiang).

Vidi još

• Tartarija

Vanjske poveznice

• "Chinese Tartary." The Asiatic journal and monthly register for British and foreign India, China and Australasia, Volume 20. Allen, 1836. p. 292.