Kirenijsko gorje
Kirenijsko gorje (grč.: Κερύνειο Όρος; tur.: Girne Dağları) dugačak je i uzak planinski lanac koji se proteže otprilike 160 km duž sjeverne obale otoka Cipra. Čini ga uglavnom tvrdi kristalni vapnenac, s nešto mramora.[1] Njegov najviši vrh je 1024 m visoka planina Selvili.[2] Drugo ime za Kirenijsko gorje je Pentadaktilos (grč.: Πενταδάκτυλος; tur.: Beşparmak),[3] premda Encyclopædia Britannica navodi Pentadaktilos kao "zapadni dio" Kirenijskoga gorja[4] ili dio zapadno od sela Melounta.[2] Pentadaktilos (hrv. "petoprsti") je tako nazvan po jednoj od svojih najistaknutijih karakteristika, vrhu koji podsjeća na pet prstiju.[3]
| Kirenijsko gorje | |
|---|---|
| Planina | |
 Kirenijsko gorje | |
| Položaj | |
| Koordinate | 35°16′59″N 33°32′02″E / 35.283°N 33.534°E |
| Država |  Cipar |
| Fizikalne osobine | |
| Najviši vrh | 1024 m |
| Geologija | |
| Geološka starost | mezozoik - kenozoik |
  Kirenijsko gorje Kirenijsko gorje na zemljovidu Cipra  | |
Kirenijsko gorje dobilo je ime po Kirenijskim planinama u Ahaji u Grčkoj, koje su dobro poznate iz mitologije zbog povezanosti s jednim od 12 Heraklovih poduhvata, hvatanjem jelena Kerinitisa koji je ondje živio. Ovaj Artemidin sveti jelen sa zlatnim rogovima i brončanim nogama trčao je tako brzo da ga nitko nije mogao dostići. Heraklo ga je međutim uspio uhvatiti i živog prenijeti u Mikenu nakon što ga je progonio godinu dana.
Razarajući požar u srpnju 1995. spalio je velike dijelove Kirenijskoga gorja, što je rezultiralo gubitkom značajne šumske površine i prirodnog staništa.
Geologija uredi
Kirenijsko gorje čini niz sedimentnih formacija od perma do srednjeg miocena potisnutih u vis sudarom afričke i euroazijske ploče. Premda je njihova visina samo polovica visine planina Troodos, Kirenijsko gorje puno se oštrije se uzdiže iz nizine Mesaorije.[5]
Povijest uredi
Položaj planina u blizini mora učinio ih je poželjnim mjestom za izgradnju stražarskih kula i dvoraca s pogledom na sjevernu obalu Cipra i na središnju nizinu. Ovi dvorci općenito datiraju od 10. do 15. stoljeća i prvenstveno su ih gradili Bizantinci. Dvorci Sv. Hilariona, Buffaventa i Kantare smješteni su uz vrhove i bili su od strateške važnosti tijekom većeg dijela srednjovjekovne povijesti Cipra.
Oslikana zastava uredi
Zastava Sjevernoga Cipra naslikana je na južnoj padini Kirenijskoga gorja. Zastava je navodno 425 metara široka i 250 metara visoka i noću je osvijetljena.[6]
Zastava izaziva kontroverze i žestoko protivljenje grčkog dijela stanovništva. Ciparska zastupnica Europskom parlamentu Antigoni Papadopoulou svratila je pažnju na ovu kontroverzu postavljanjem zastupničkog pitanja 22. listopada 2009.: "Kako se može dopustiti postojanje takve zastave koja, osim katastrofalne ekološke štete koju uzrokuje, korištenja kemijskih tvari i brutalnog zlostavljanja okoliša, uključuje apsurdno rasipanje električne energije u vrijeme ekonomske krize? Pokazuje li Turska dovoljno poštovanja prema okolišu da bi opravdala svoju želju za otvaranjem odgovarajućeg poglavlja pristupnih pregovora?" [7]
Legende uredi
Postoje mnoge legende o planinskome vrhu Pentadaktilos. Jedna od legendi kazuje da se jedan umišljeni seljak zaljubio u lokalnu kraljicu i zatražio je njezinu ruku. Kraljica se željela riješiti drskog mladića i zatražila je od njega da joj donese malo vode s izvora samostana sv. Andrije u Karpasu u to doba vrlo opasnom putovanju. Seljak je krenuo na put i nakon nekoliko tjedana vratio se s mijehom punim dragocjene vode. Kraljica je bila užasnuta kad je vidjela da je mladić uspio, ali se ipak odbila udati za njega. U naletu bijesa seljak je izlio vodu na tlo, zagrabio šaku nastalog blata i bacio ga kraljici u glavu. Gruda blata odletjela je daleko preko ravnice i pala na vrh Kirenijskoga gorja, gdje se i dan danas nalazi s još uvijek utisnutim otiskom pet prstiju bijesnog seljana.
Druga je legenda ona o bizantskome heroju Digenisu Akritasu. Prema toj priči Digenis se uhvatio za planinski vrh kako bi se izvukao iz mora kada je došao osloboditi Cipar od saracenskih osvajača, a njegova je moćna ruka ostavila otisak na vrhu planine. Diogenis je također bacio veliki kamen preko Cipra kako bi potopio saracenske brodove. Ta je stijena pala u Paphos na mjesto gdje je rođena Afrodita, tako da je do danas poznata kao Petra Tou Romiou ili "Grčka stijena".
Izvori uredi
- ↑ Gritzner, Charles F., ur. 2010. All of Earth. Millennium House. str. 318
- ↑ a b Kyrenia Mountains. Encyclopædia Britannica. Pristupljeno 22. studenoga 2014.
- ↑ a b Spilling, Michael. 1999. Cyprus. Marshall Cavendish. str. 9
- ↑ Tesch, Noah, ur. 2013. The Britannica Guide to Countries of the European Union: Cyprus, Greece, and Malta. Britannica Educational Publishing. str. 2
- ↑ Panayides, Ioannis. 2009. Cyprus. Gillespie, Rosemary G.; Clague, D. A. (ur.). Encyclopedia of Islands. University of California Press. str. 212
- ↑ Written question - Turkish flag on Mount Pentadaktylos - E-5074/2009. European Parliament. 24. studenoga 2009. Pristupljeno 22. studenoga 2014.
- ↑ Parliamentary questions - Subject: Turkish flag on Mount Pentadaktylos. European Parliament. 24. studenoga 2009. Pristupljeno 25. srpnja 2018.