Koštun

utvrda u Bosni i Hercegovini

Stari grad Koštun (Koštur) nalazi se istočno od mjesta Dabrica u Bosni i Hercegovini, 12 km sjeverozapadno od Stoca.[1] Nacionalni je spomenik Bosne i Hercegovine.

Tlocrt utvrde

Ostatci starog grada nalaze se na uzvisini iznad kanjona Radimlje. Đuro Basler je unutar njega konstatirao veliki broj fragmenata metalodobne keramike iz brončanog i željeznog doba, te stoga navodi da je sagrađen na mjestu pretpovijesne gradine s kraja II. i iz I. milenija pr. Kr. Iako nema pouzdanih podataka o tome kada je izgrađen niti kada je napušten, Basler navodi da je gradnju moguće datirati oko 535. godine. Obzirom da na ostatcima nisu primijećene pregradnje ili popravci, predstavlja jedinstvenu cjelinu.[2]

Objekt poprilično pravilnog oblika približnih je dimenzija: duljine 160 metara, na istočnom kraju širine 25 metara, u sredini 50 metara, a na zapadnom kraju 38 metara, sa zidovima prosječne debljine oko 1,6 metara. U temelju je orijentiran od zapada prema istoku s odstupanjem u smjeru sjeverozapad-jugoistok. U grad se ulazilo između dvije kule dimenzija 7×8 metara u sjevernoj polovici zapadnog zida. U njegovoj unutrašnjosti na dva se mjesta nalaze ostatci građevina. U zapadnom dijelu od južne ulazne kule nalaze se tragovi zida dugog 20 metara a širokog 1 metar. Na njegovu istočnom kraju naziru se tri prostorije širine 9, 7 i 5 metara. Uz sjeverni permetralni bedem postoji sklop građevina sličan antičkom kastrumu (Basler, 1972., 50). Uz zid je sagrađen i četverokutni prostor dimenzija 36×12 metara, debljine zidova oko 1,5 metar. Na krajevima južnog zida nalaze se četverokutne kule, dimenzija 8×6,5 m, debljine zidova oko 2 metra koje su s južne strane spojene zidom te tako zatvaraju pravilan prostor dimenzije 20×4 metra. U sjeveroistočnom kutu građevine uz sjeverni bedem nalazi se još i jako razoren objekt, vjerojatno kružne osnove promjera 3-4 m. Zidovi grada obloženi su kamenim pločama, a u unutrašnjosti su građeni po sistemu opus spicatum (riblje kosti) od manjeg kamenja i puno žbuke od vapnenca i žbuke s dodatkom pijeska i šljunka. U kulama uz zapadni zid i okolo njih nalazi se na mnogo krovnog materijala (tegulae), što navodi na zaključak da su građevine bile njime pokrivene.[2]

Izvori uredi

  1. Kreševljaković, Hamdija; Kapidžić, Hamdija. 1954. Stari hercegovački gradovi. Zemaljski zavod za zaštitu spomenika kulture i prirodnih rijetkosti N. R. Bosne i Hercegovine. Sarajevo. str. 14.
  2. a b Odluka o proglašenju nacionalnim spomenikom. Povjerenstvo za očuvanje nacionalnih spomenika BiH. Pristupljeno 2. rujna 2023.

Vanjske poveznice uredi