Kolumbijski kultivirani krajolici kave

Kolumbijski kultivirani krajolici kave (španjolski: Eje cafetero za "Osovina kave"), poznati i kao Trokut kave (šp. Triángulo del Café) je dio područja Paisa koje pripada zašadnim kolumbijskim departmanima Caldas, Quindío i Risaralda, koji su najmanji departmani u Kolumbiji ukupne površine od 13.873 km², što je tek 1,2% ukupnog državnog teritorija. Ovo područje je najpoznatije po uzgoju i proizvodnji kave koja se smatra za najbolju na svijetu. U njemu se nalazi šest plantaža kave i 18 urbanih središta u podnožju Anda koji se već stotinu godina bave uzgojem kave na malenim placevima u teškim planinskim uvjetima između gustih šuma. Njihova urbana središta (kao što su glavni gradovi spomenutih departmana: Manizales, Pereira i Armenia), na malim visoravnima iznad zasada kave na padinama, se odlikuju tzv. "antiokijskom arhitekturom" (lokalna španjolska kolonijalna arhitektura) gdje na nekim područjima na zidovima dominiraju klipovi kukuruza i pletena trska, dok su krovovi pokriveni glinenim pločicama.

Kolumbijski kultivirani krajolici kave
Svjetska baštinaUNESCO
}}
Država Kolumbija
Godina uvrštenja2011. (35. zasjedanje)
VrstaKulturno dobro
Mjerilov, vi
Ugroženost
PoveznicaUNESCO:1121
Koordinate5°28′18″N 75°40′54″W / 5.47167°N 75.68167°W / 5.47167; -75.68167
Eje cafetero na zemljovidu Kolumbije
Eje cafetero
Eje cafetero
Lokacija osovine kave u Kolumbiji
Karta krajolika kave (ružićasto) s granicama kolumbijskih departmana (crveno)

God. 2011., Kolumbijski kultivirani krajolici kave su upisani na UNESCO-ov popis mjesta svjetske baštine u Amerikama kao "izvanredan primjer jedinstvenog održivog uzoja i proizvodnje snažne tradicije koja je postala simbolom uzgoja kave u svijetu".[1].

Pema popisu stanovništva iz 2005. godine ovo područje od 141.120 hektara je imalo 2.291.195 stanovnika.[2]

Izvori uredi

  1. Upis novih mjesta svjetske baštine 25. srpnja 2011. (engl.) Preuzeto 16. siječnja 2012.
  2. Popis stanovništva kolumbije po regijamaArhivirana inačica izvorne stranice od 16. lipnja 2011. (Wayback Machine) (šp.) Preuzeto 16. siječnja 2012.

Poveznice uredi

Vanjske poveznice uredi