Liječnik kuge

Liječnici kuge, bili su posebni medicinski liječnici. Oni su bili posebno unajmljeni od gradova koji su imali mnogo žrtava kuge u vrijeme epidemije kuge. Budući da ih je grad plaćao liječili su sve, bogate i siromašne. Oni nisu bili stručno obučeni, iskusni liječnici ili kirurzi. Često su bili drugorazredni liječnici koji nisu bili u mogućnosti na drugi način pokrenuti uspješan medicinski posao.

Liječnik kuge

Sadržaj članka ili odjeljka izgleda kao strojni prijevod. (Rasprava) Popravite članak ispravljanjem netočnih prijevoda i konstrukcija koje ne pripadaju hrvatskom jeziku. (pomoć)

Doktor Schnabel von Rom, Liječnik s kljunom iz Rima nosi zaštitnu odjeću tipičnu za liječnika kuge u to vrijeme, graviranje Paul Fürst, 1656. godine.

Liječnici kuge svojim savezom liječili su samo pacijente zaražene kugom i bili su poznati kao općinski liječnici kuge. U jednom slučaju liječnik kuge je bio prodavač voća prije nego što se zaposlio kao liječnik.

U sedamnaestom i osamnaestom stoljeću, neki liječnici su nosili kljun kao masku koja je bila ispunjena aromatičnim tvarima. Maske su bile oblikovane kako bi ih zaštitile od zaraženog zraka, na koji se (prema teoriji zaraze) gledalo kao uzrok infekcije. Biti liječnik kuge je bilo neugodno, opasno i teško. Njihovi izgledi za preživljavanje u vremenu epidemije kuge su bili jako mali.

Kostim

Neki liječnici kuge nosili su poseban kostim, iako grafički izvori pokazuju da su liječnici kuge nosili različite kostime. Kostime je izumio Charles de L'Orme u 1619. godini. Prvo su se rabili u Parizu, ali poslije su se proširili diljem Europe. Zaštitno odijelo bilo je sastavljeno od kaputa teških tkanina, maska sa staklenim otvorom za oči, te kljun stožastog oblika za mirisne tvari. Neki od mirisnih materijala su jantar, matičnjak, metvica lišća, kamfor, klinčića, tinktura opijuma, smirne, ružine latice. To ih je štitilo od zaraženog zraka. Drveni štap korišten je kako bi se pregledalo pacijenta bez dodira.

Metoda

Liječnici kuge puštali su krv zaraženim pacijentima i koristili ostale metode liječenja kao što su stavljanje žabe na kvržice uzrokovanih kugom. Liječnici kuge nisu smjeli komunicirati s javnošću zbog mogućnosti širenja bolesti.