Luis Sepúlveda
Luis Sepúlveda (Ovalle, 4. listopada 1949. — Oviedo, 16. travnja 2020.) bio je čileanski pisac, redatelj, novinar i politički aktivist.
Životopis uredi
Sepúlveda je studirao scensku tehniku.[1] Još u mladosti priključio se čilenaskom kružoku bolivijske ELN (Armija nacionalnog oslobođenja) i bio je njihov pripadnik sve do puča u Čileu 11. rujna 1973.[2] na strani Salvadora Allendea. Pod diktaturom Pinocheta biva uhićen i osuđen na 2,5 godišnji zatvor.[3] Zbog pritiska izvana, prvenstveno od strane Amnesty Internationala, premješten je u kućni pritvor, iz kojeg bježi i skriva se godinu dana, priključivši se pokretu otpora. Biva i po drugi put uhićen i osuđen na zatvorsku kaznu od 28 godina, koju je trebao izdržati u zatvoru Temuco. Zbog ponovnih prosvjeda diljem cijelog svijeta kazna mu je promijenjena na 8 godina izgnanstva.
U Ekvadoru je Sepúlveda osnovao kazališnu grupu za Peru, Ekvador i Kolumbiju.[4] Kasnije se priključuje Sandinistima u Nikaragvi. Zatražio je azil u Njemačkoj gdje je živio od 1980. oko 10 godina u Hamburgu.[5] Sepúlveda je radio kao vozač kamiona na relaciji Hamburg – Istanbul. Kasnije radi kao novinar za Spiegel (tijekom građanskog rata u Angoli) i za UNESCO. Poslije još jednog traženja azila u Francuskoj[6] Luis Sepúlveda živio je od 1996. u Gijónu, u Španjolskoj. Preminuo je 16. travnja 2020. od posljedica korona virusa.
Književni opus uredi
Njegov najpoznatiji roman je Un viejo que leía novelas de amor (Starac, koji je čitao ljubavne romane), koji je izdat 1989. i preveden na 46 jezika. Roman se smatra bespoštednim braniteljem Amazonskih prašuma i Jívaro kulture. Dosta Sepúlvedinih djela obrađuje ekološke teme i sadrži autobiografske elemente.
- Crónica de Pedro Nadie (1969.)
- Los miedos, las vidas, las muertes y otras alucinaciones (1986.)
- Cuaderno de viaje (1987.)
- Mundo del fin del mundo (1989.) hrvatski: Svijet na kraju svijeta
- Un viejo que leía novelas de amor (1989.) hrvatski: Starac, koji je čitao ljubavne romane
- La frontera extraviada (1994.)
- Nombre de torero (1994.)
- Al andar se hace el camino se hace el camino al andar (1995.)
- Historia de una gaviota y del gato que le enseñó a volar (1996.) hrvatski: Priča o galebu i o mačku koji ga je naučio letjeti
- Diario de un killer sentimental (1998.) hrvatski: Dnevnik sentimentalnog ubojice
- Desencuentros (1997.)
- Hot line 2002.
- Moleskine, apuntes y reflexiones (2004.)
- Historias marginales (2007.)
- Yacaré
- Primera parte de una antologia irresponsable
- La sombra de lo que fuimos (2009.) hrvatski: Sjenka, onog što bijasmo
Izvori uredi
- ↑ http://www.taz.de/index.php?id=archivseite&dig=2003/09/09/a0156
- ↑ http://www.monde-diplomatique.fr/2007/01/SEPULVEDA/14326
- ↑ Arhivirana kopija. Inačica izvorne stranice arhivirana 5. prosinca 2008. Pristupljeno 15. prosinca 2012. journal zahtijeva
|journal=(pomoć)CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link) - ↑ Arhivirana kopija. Inačica izvorne stranice arhivirana 31. siječnja 2018. Pristupljeno 15. prosinca 2012. journal zahtijeva
|journal=(pomoć)CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link) - ↑ http://www.krimi-couch.de/krimis/luis-sepulveda.html
- ↑ Arhivirana kopija. Inačica izvorne stranice arhivirana 28. listopada 2009. Pristupljeno 15. prosinca 2012. journal zahtijeva
|journal=(pomoć)CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link)