Marinko Čulić
Marinko Čulić (Šibenik, 1951. – Zagreb, 2023.) bio je hrvatski novinar.
| Marinko Čulić | |
 | |
| Rođenje | 1951. |
|---|---|
| Smrt | 2023. |
| Nacionalnost | Hrvat |
| Poznat(a) po | kolumna Aritmetika politike |
| Zanimanje | novinar |
| Portal o životopisima | |
Životopis uredi
Diplomirao je politologiju na Fakultetu političkih nauka u Zagrebu 1977.[1]
Odmah po završetku studija počeo je raditi kao novinar. Zaposlio se 1980. u dnevniku Večernjem listu[2], u rubrici unutrašnje politike. Zatim je na poziv glavnog urednika Mirka Galića prešao u tjednik Danas[2], gdje je kao reporter i kao komentator analizirao stanje u jugoslavenskim republikama i na Kosovu, kao i "događanje naroda" na području Knina, dosljedno zagovarajući pregovore kao jedini mogući put prema miru.[1] Nakon gašenja Danasa 1992. pisao je u splitskom tjedniku Nedjeljnoj Dalmaciji, odakle je sa skupinom drugih novinara prešao u dvotjednik, pa tjednik Feral Tribune, gdje nastavio beskompromisnu kritiku politike Franje Tuđmana i HDZ, pišući kolumnu Aritmetika politike.[1] Nakon gašenja Ferala 2008. prešao je u riječki dnevnik Novi list. Ondje mu je tadašnji vlasnik Robert Ježić zabranio pisanje[1], rekavši mu da je „storniran do daljnjega“[2], pa se Čulić 2009. zaposlio u zagrebačkom tjedniku Novostima, gdje je i umirovljen 2021. U tom tjedniku je Čulić redovito pisao analitičku političku kolumnu Aritmetika politike, a nastavio ju je ondje objavljivati i poslije umirovljenja.
Čulić je godinama radio i kao radijski novinar za francuske radiostanice.[1]
„Među njegovim stalnim tematskim preokupacijama su hrvatsko-srpski odnosi, hrvatska politika prema BiH, odustajanje SDP-a od socijaldemokracije, demontaža socijalne države, porast nejednakosti u zemlji i svijetu te manjak političke vizije kod naših političara, čime se stvara, prema Čulićevoj ocjeni, 'paklenska formula besperspektivnosti'“ – rezimiralo je Hrvatsko novinarsko društvo.[1]
Bio je potpisnik Deklaracije o zajedničkom jeziku u kojoj se tvrdi da se u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, Srbiji i Crnoj Gori govore nacionalne standardne varijante zajedničkog policentričnog standardnog jezika.[3][4]
Knjige uredi
- Tuđman – anatomija neprosvijećenog apsolutizma (1999.) ISBN 953-6359-33-2
- Tuđman – i poslije Tuđmana (2014.) ISBN 978-9533250380
Nagrade i priznanja uredi
- Nagrada Vladimir Kristl 1983.
- Nagrada Marija Jurić Zagorka za kolumnu 2003.
- Nagrada "Otokar Keršovani" za životno djelo 2021.
- Nagrada Srpskoga nacionalnog vijeća Svetozar Pribićević za unapređenje hrvatsko-srpskih odnosa 2023.
Izvori uredi
- ↑ a b c d e f Odlazak Marinka Čulića - jednog od najistaknutijih novinara i beskompromisnog kritičara i borca za bolje i pravednije društvo (hnd.hr)
- ↑ a b c In Memoriam: Marinko Čulić (1951.-2023.) - Portal Novosti
- ↑ Derk, Denis. 28. ožujka 2017. Donosi se Deklaracija o zajedničkom jeziku Hrvata, Srba, Bošnjaka i Crnogoraca. Večernji list. Zagreb. str. 6–7. ISSN 0350-5006. Inačica izvorne stranice arhivirana 20. rujna 2017. Pristupljeno 14. ožujka 2024.
- ↑ Deklaracija o zajedničkom jeziku. Jezici i nacionalizmi. Pristupljeno 10. ožujka 2024.