Markantun de Dominis

Markantun de Dominis (hrv. Marko Antun Domnianić ili Marko Antun Gospodnetić,[1][2] Rab, 1560. - Rim, 8. rujna 1624.), hrvatski isusovac, polihistor, matematičar, fizičar i filozof. Bio je senjski biskup (1600. – 1602.), splitski nadbiskup i primas Dalmacije i cijele Hrvatske (1602. – 1616.).[3]

Monsinjor
Markantun de Dominis
splitski nadbiskup i metropolit
Primas Dalmacije i cijele Hrvatske

Rođen 1560.
Rab
Umro 8. rujna 1624.
Rim
Služba 1602.-1616.
Portal: Kršćanstvo
Portal o životopisima
Naslovnica Dominisove knjige Eurip ili o plimi i oseci mora

Životopis uredi

Rodom je od plemićke obitelji Dominis s otoka Raba, koja po predaji potječe od krčkih knezova Frankapana. Nakon školovanja u isusovačkim kolegijima u Italiji, predavao je retoriku, logiku, filozofiju, matematiku i prirodopis u Bresci i Padovi.[4]

Godine 1596. istupio je iz isusovačkog reda i postao upravitelj senjske biskupije, da bi četiri godine kasnije imenovan njenim biskupom. U Senju se zadržao dvije godine, da bi ga 15. studenog 1602. godine papa Klement VIII. imenovao splitskim nadbiskupom. U Splitu je napisao životno djelo De republica ecclesiastica u kojem se zalaže za dijalog unutar Crkava i njihovo ujedinjenje što ga čini pretečom ekumenizma.[4]

U periodu 1604. – 1607. boravio je u Rimu i Veneciji, a potom se vraća u Split gdje piše traktat De radiis visus et lucis in vitris, perspectivis et iride, objavljen u Veneciji 1611. godine. Godine 1615. sukobio se s klerom i drugim biskupima, nakon čega je otišao u Veneciju i odrekao se titule splitskog nadbiskupa (1616.). U Heidelbergu objavio je žestoku kritiku Katoličke Crkve. Iz Njemačke odlazi u Englesku, gdje mu je u Cambridgeu dodijeljen doktorat teologije čime je postao prvi Hrvat koji je na nekom engleskom sveučilištu dobio tu titulu.[4]

U Londonu je 1617. godine objavio prvi svezak knjige De republica ecclesiastica koja uskoro potom dolazi na Index Librorum Prohibitorum. Iste godine držao je predavanja u Oxfordu i Cambridgeu.

Godine 1622., nakon izbora pape Grgura XV. napustio je London i preko Bruxellesa vratio se u Rim. Dvije godine kasnije došao je u sukob s Inkvizicijom, proglašen je heretikom, te zatočen u dvorac Sant Angelo, gdje je umro prirodnom smrću.[3] Nakon smrti, 20. prosinca je nad njegovim lešom proglašena osuda u crkvi Santa Maria iznad Minerve. Inkvizicijskom je odredbom njegov leš izvađen iz lijesa, provučen ulicama Rima, i javno spaljen u Campo di Fiore, te bačen u Tiber skupa s njegovim pisanim djelima, 21. prosinca 1624. godine.

Znanstveni doprinos uredi

U 16. stoljeću pokusima je istraživao disperziju bijele svjetlosti i na taj način tumačio pojavu duge. U djelu Euripus seu de fluxu et reflexu maris sententia (1624.) objašnjava da je uzrok plimi i oseki mora utjecaj Sunca i Mjeseca na morske vode.[4] Početkom 18. stoljeća, Newton u svom djelu Optics (1704.) odaje priznanje Dominisu za objašnjenje duge pomoću dvaju lomova i jednog odbijanja svjetlosti na kapljicama kiše.

Bilješke uredi

  1. Tudjina, Vesna, Ime, prezime i godina rođenja M. A. de Dominisa, u Senjski zbornik 33, 45-50 (2006.)
  2. HKV
  3. a b Markantun de Dominis - amoic.hr. Inačica izvorne stranice arhivirana 11. prosinca 2011. Pristupljeno 29. listopada 2011. journal zahtijeva |journal= (pomoć)
  4. a b c d Opća i nacionalna enciklopedija u 20 svezaka, sv. V., str. 162.

Literatura uredi

Vanjske poveznice uredi

 
Logotip Zajedničkog poslužitelja
Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Markantun de Dominis

Arhivirana inačica izvorne stranice od 11. prosinca 2011. (Wayback Machine)

Titule u Katoličkoj Crkvi
prethodnik
Antun de Dominis
senjski biskup
1600.–1602.
nasljednik
Marcello Marchesi
prethodnik
Ivan Dominik Marcot
splitski nadbiskup
1602.–1616.
nasljednik
Sforza Ponzoni