Wikipedija

Marko Marulić

hrvatski pjesnik i humanist

Marko Marulić (lat. Marcus Marulus Spalatensis) (Split, 18. kolovoza 1450. – Split, 5. siječnja 1524.) bio je hrvatski književnik i kršćanski humanist, otac hrvatske književnosti. Često mu se dodijeva i etnik Splićanin. Ostavio je bogat i raznovrstan opus, koji se odlikuje iznimnom književnom stilizacijom, znanjem i vještinom te sposobnošću prilagodbe raznovrsnoj čitateljskoj publici.[1]

Marko Marulić

poprsje Marka Marulića, rad Ivana Meštrovića
Rođenje 18. kolovoza 1450.
Split, Hrvatska
Smrt 5. siječnja 1524.
Split, Hrvatska
Nacionalnost Hrvat
Književni period humanizam
Važnija djela
Portal o životopisima

Većinu svojih djela pisao je na latinskome jeziku, ali je ostavio i značajna djela na hrvatskome jeziku te nekoliko kratkih spisa na talijanskome jeziku. U svojim latinskim djelima potpisuje se kao Marcus Marulus Spalatensis ili Marcus Marulus Delmata, a u hrvatskim kao Marko Pečenić.[2] Književni uzori bili su mu Biblija, antička književnost i patrologija.[3]

Prva uporaba riječi psihologija pripisuje se Maruliću u njegovu djelu Psichiologia de ratione animae humanae.[4]

Vodi se kao sluga Božji mjesne splitske Crkve, a nadbiskup Frane Franić pokrenuo je za njega svojedobno postupak beatifikacije, koji je zbog neimenovanja postulatora još uvijek neaktivan. Veličinu Marulićeva stvaralaštva potvrđuje činjenica da je Thomas More čitao Marulićev Evanđelistar (1516.) u tamnici neposredno prije smrti te da je Franjo Saleški uvijek sa sobom nosio Marulićevo djelo Institucije (1506.).[5]

Odlukom Hrvatskoga sabora 1996. godine 22. travnja obilježava se kao Dan hrvatske knjige u spomen na Marka Marulića koji je na taj dan 1501. godine dovršio Juditu.[6] Odlukom Sabora 2021. godina proglašena je Godinom Marka Marulića u spomen na 500. godišnjicu objave Judite,[7] te Godinom čitanja u Hrvatskoj.[8] Vlada Republike Hrvatske proglasila je 2024. godinu Godinom Marka Marulića.[9]

Životopis uredi

Marko Marulić rođen je 1450. godine u splitskoj plemićkoj obitelji Marulić koja se od 1436. godine nazivala i Pecenić ili Pečenić.[10] Oblik Marulić nalazi se u Juditi. Negovi roditelji bili su Nikola i Dobrica rođena Obirtić (Alberti).[11] Oba su mu roditelja bila pripadnici uglednih plemićkih obitelji. Marulić je bio najstariji od šest sinova i dviju kćeri. U Splitu je završio humanističku školu, no ne zna se točno gdje je studirao, prema nekim pretpostavkama u Padovi. Bavio se odvjetništvom u rodnome gradu i obavljao razne gradske dužnosti: egzaminatora (ispitivača) ↓1, sudca, izvršitelja oporuka, svjedoka pri nagodbama i ugovorima, zastupnika u parnicama i tužitelja.[11] Središnja je osoba splitskoga humanističkoga kruga.[2][3]

O Marulićevim su se mladenačkim godinama stvorila dva oprečna mišljenja: s jedne je strane Frano Božićević Natalis u Marulićevu životopisu napisao da je u mladosti živio raskalašeno. Prema drugoj je priči Marulić od početka živio poluisposničkim životom.

 
Spomenik Marku Maruliću u Splitu. Svečano otkrivanje spomenika bilo je 26. srpnja 1925. povodom otvorenja željezničke pruge Zagreb – Split i održavanja velike Jadranske izložbe. Na postamentu je s prednje strane kipar Ivan Meštrović uklesao: Marko Marulić 1450. – 1524., a sa stražnje: Ivan Meštrović svoje djelo poklonio. ↓2

Bio je aktivan u pomaganju hrvatskim knezovima protiv Turaka. I pjesnikovi pozivi na borbu protiv Turaka zrače hrvatskim rodoljubljem. Hrvati su mu glavni predstavnici borbe protiv Osmanlija, pa poimence Ugre i ne spominje u svojoj pjesmi Molitva suprotiva Turkom. Povremeno je putovao u Mletke i Rim, a neko je vrijeme proveo na Šolti, u Nečujmu, što u Ribanju i ribarskom prigovaranju spominje i Petar Hektorović.

Marulića se naziva ocem hrvatske književnosti, učenim pjesnikom, poeta doctus te kršćanskim pjesnikom, poeta christianus. Životopis mu je napisao Frano Božičević Natalis, nazvan Vita Marci Maruli Spalatensis (hrv. Život Marka Marulića Splićanina).

Umro je u Splitu 1524. godine, a pokopan je u splitskoj crkvi sv. Frane.

Stvaralaštvo uredi

Forma uredi

Marulić preuzima srednjovjekovne sadržaje, ali postavlja ih u nove oblike, vjerojatno utjecajem pokreta laičke pobožnosti, tzv. devotio moderna. Marulićeva povezanost s hrvatskom srednjovjekovnom književnom baštinom očituje se u odjecima glagoljičke Pariške pjesmarice u njegovim stihovima.[12]

Jezik mu je splitska čakavica s umjerenim staroslavizmima, raguzeizmima i štokavizmima, dok latinski odražava srednjovjekovlje i u leksiku i u stilu. Djela su mu trojezična, s opusom na latinskom (80%), hrvatskom i talijanskom (3 pisma i 2 soneta).

Tematika uredi

Pisao je prozna i pjesnička djela na latinskome i hrvatskome jeziku. Kao kršćanski humanist nastojao je uskladiti antičku mudrost i poetiku s biblijskim profetizmom i kršćanskom duhovnošću. U svojim djelima nadahnjivao se Biblijom i hagiografijom, antičkim klasicima i crkvenim ocima, suvremenim zbivanjima i kršćanskim moralnim načelima. Europsku, ali i svjetsku slavu stekao je duhovnim i moralističkim spisima na latinskom jeziku koji su u 16. i 17. stoljeću doživjeli brojna izdanja i prijevode i bili medu najčitanijim onodobnim duhovnim djelima. Glavni je predstavnik religioznog nadahnuća među humanistima.[13]

Djela uredi

Marko Marulić u doba turskih napada na dalmatinske gradove piše djelo Judita, kojim želi ohrabriti Splićane i građane ostalih dalmatinskih gradova da se odupru osmanlijskoj opasnosti. Sredinom travnja 2019. godine franjevci opservanti u samostanskoj knjižnici pronašli su trideset knjiga Marka Marulića, među njima i inkunabule (knjige tiskane do 1500. godine) iz osobne biblioteke Marka Marulića s njegovim bilješkama na marginama i nekoliko ilustracija. Nađeno je trideset inkunabula i knjiga tiskanih od 1471. do 1522. godine različita sadržaja: nekoliko izdanja Biblije, klasična rimska djela, izdanja s područja teologije, pravne znanosti, čak i medicine i dr. Uočio se i Marulićev sitnoslikarski dar jer su u knjigama pronađeni brojni crtani ukrasi, manicule i vitice, inicijali i dva veća crteža. Vijest je pred uskim krugom zainteresiranih štovatelja i stručnjaka za Marulovo djelo iznio Zvonko Pandžić. Djela su otkrivena nakon što se nedavno prije otkrića prionulo sistematizaciji knjižnica i arhiva u suradnji s Gradskom knjižnicom Marka Marulića. Dotad su djela bila klasificirana po sustavu veličine knjige, stare knjige, kodeksi i nova izdanja. Uime franjevaca opservanata bili su zaduženi fra Šime Škibola i Bernardin Škunca te jedna knjižničarka. Znali su da je Marulić oporučno samostanu na Poljudu ostavio nekoliko knjiga iz svoje knjižnice. Dolaskom Zvonka Pandžića mnogo se promijenilo, Pandžić je prema Marulićevu rukopisu na marginama otkrio da je mnogo više ostavljeno knjiga nego se mislilo te je zasad izdvojio trideset takvih volumena. Vjerojatno je nešto ostavio i konventualcima u crkvi sv. Frane na obali, gdje je bio pokopan, premda im nije oporučno ostavio građu.[14]

Hrvatska djela uredi

 
Spomenik Marku Maruliću ispred gimnazijske palače u Vukovaru.
  • Judita (napisana 1501., objavljena 1521.), u versi haruacchi slozhena., religiozni je ep na hrvatskome jeziku i čakavskome narječju, nadahnut starozavjetnom junakinjom Juditom, onodobnim zbivanjima (osmanlijski prodor u hrvatske zemlje), a istodobno je i tumač kršćanskog svjetonazora. Marulić u Juditi spaja bibilijske motive zajedno s motivima kraja u kojemu živi (motiv kićenja splitskih žena u razdoblju u kojemu je on živio). Znameniti stih kojim je pisana Judita Marulić preuzima od starih poeta, a način pisanja od starohrvatskih pisaca, tzv. začinjavaca.
  • Suzana – biblijska poema u 780 stihova, na kraju djela spominje hrvatske knjige, a tematizira biblijsku priču babilonskoj Židovki lažno optuženoj za preljub.
  • Molitva suprotiva Turkom – pjesma u 172 dvostruko rimovana dvanaesterca protuturske tematike, napisana između 1493. i 1500. godine. U pjesmi je skriven akrostih Solus Deus potes nos liberare de tribulatione inimicorum Turcorum sua potentia infinita, "Samo nas Bog, svojom svemoćnom rukom, može spasiti od nevolje naših neprijatelja Turaka", koji je otkrio Luko Paljetak. Pretpostavlja se da su na nj utjecali Juraj Šižgorić svojom Elegijom o pustošenju Šibenskog polja te srednjovjekovna pjesma Spasi, Marije, tvojih vjernih iz Tkonskog zbornika. Marulić je ovim djelom utjecao na Zoranićeve Planine u kojima pjeva ganku pastira Marula aludirajući na Turce, zatim na Petra Lučića i djelo Molitva Bogu protiv Turkom te na Primoža Trubara i djelo Pjesni zuper Turke.
  • Tuženje grada Hjerosolima – lamenti protuturske tematike.
  • Dobri nauci, Divici Mariji, Od uskarsa Isusova, Utiha nesriće (dijaloška pjesma), Od uzvišenja Gospina, Svrh muke Isukrstove, Uredi duhovni, Stumačenje Kata – nabožne i moralističke pjesme.
  • Spovid koludric od sedam smartnih grihov, Anka satira, Poklad i korizma – svjetovna poezija, pjesme posvećene sestri Biri.
  • Oficij Blažene Dive Marije, Od naslidovanja Isukarstova – prijevodi s latinskog, potonji iz izvornika Tome Kempenskog, De imitatione Christi.
  • Govoren'je svetoga Bernarda od duše osujene – dramski tekst.
  • dva pisma Katarini Obirtić – uz prozne dijelove u Juditi, jedini prozni hrvatski tekstovi.
  • Čten’je života i muke blaženoga i sfetoga Dujma – žića o životu sv. Dujma
  • Čten’je života i muke blaženoga Staša mučenika – žića o životu Svetog Anastazije (Staša)
  • Čten’je prinesen’ja telez svetoga Staša i svetoga Dujma iz Solina grada u Split grad
  • Pjesma u čast sv. Lovrinca

Djela koja se obično pripisuju Maruliću uredi

  • Prikazanje historije svetoga Panucija – dramski tekst kao adaptacija talijanskog predloška Fea Balcarija.
  • Skazan'je od nevoljnoga dne od suda ognjenoga – dramski tekst.

Latinska djela uredi

 
Spomenik Marku Maruliću u Čileu
 
Spomenik Marku Maruliću u Kninu
 
Naslovnica Evangelistariuma (Evanđelistara) iz 1571.

Marulić je pisao i druge latinske pjesme: elegije, epigrame, poslanice, stihovane svetačke životopise, himne, čak i ljubavne pjesme. Poznate su pjesme Carmen de doctrina u osamdesetak izdanja te Hymnus ad deum.

Samo po naslovu poznata djela uredi

  • Psichiologia de ratione animae humanae ("Psihologija o temelju ljudske duše") – djelo je samo sačuvanog naslova iz popisa Marulićevih radova u Natalisovom popisu Marulićevih radova u knjizi Vita Marci Maruli Spalatensis. Prema tomu sadržava prvo spominjanje termina psihologija u književnim izvorima,[15] dakle čak šezdesetak godina prije njemačkog filozofa Rudolfa Gockela (Rudolf Goclenius, 1590. godine, rabeći grčki alfabet),[4] kojeg se u literaturi obično spominje kao tvorca navedenog pojma.
  • Quaestiones utriusque testamenti, de pace Italia carmen heroicum

Prijevodi na druge jezike uredi

  • Judita, na engleski (Henry R. Cooper Jr., 1991.), mađarski (István Lőkös, 1999.), talijanski (Luciana Borsetto, 2001.), francuski (Charles Béné, 2002.) i litavski (studenti kroatistike Sveučilišta u Vilniusu pod vodstvom Roberta Bebeka, 2007.).[16]

Prijevodi s drugih jezika uredi

Na hrvatski je oko 1500. godine preveo djelo Tome Kempenca Od naslidovan`ja Isukarstova i od pogarjen`ja tašćin segasvitnjih.[17]

Galerija uredi

  •  
    Stranica iz drugog izdanja Judite iz 1522.
  •  
    Evanđelistar Marka Marulića, objavljen na španjolskom jeziku u Madridu, 1655.
  •  
    Stranica Marulićeva Evanđelistara, s pribilješkama engleskoga kralja Henrika VIII., čuva se u Britanskoj knjižnici.
  •  
    Slika Marka Marulića u knjizi Ljetopis Društva hrvatskih književnika u Zagrebu: za godine 1900-1903: sa 7 slika.
  •  
    Spomenik na Marulićevu trgu u Zagrebu
  •  
    Poštanska marka s Marulićevim likom (FNR Jugoslavija, 1951.).
  •  
    Spomen ploča ispod spomenika Marku Maruliću ispred zgrade HDA.

Bilješke uredi

  1. ↑1 "(...) javni gradski službenik u srednjovjekovnim dalmatinskim komunama."[18]
  2. ↑2 Talijani su "(...) za vrijeme okupacije Splita 1941. – 1943. Marulićevo ime na prednjoj strani postamenta prekrstili u Marco Marulo, a natpis na stražnjoj strani "Ivan Meštrović svoje djelo poklonio" potpuno izbrisali. Poslije rata u Socijalističkoj Jugoslaviji obnovljen je natpis Marko Marulić, ali ne i spomen Meštrovića na poleđini, već su na tom mjestu umetnuti stihovi Ujevićeve pjesme Oproštaj (...)".[19]

Izvori uredi

  1. ↑ NSK – Sjećanje na Marula  Arhivirana inačica izvorne stranice od 20. rujna 2021. (Wayback Machine), pristupljeno 4. siječnja 2013.
  2. ↑ a b Proleksis – Marko Marulić, pristupljeno 5. studenoga 2013.
  3. ↑ a b Hrvatska enciklopedija – Marko Marulić, pristupljeno 5. studenoga 2013.
  4. ↑ a b Hrvatska enciklopedija – psihologija, pristupljeno 21. srpnja 2021.
  5. ↑ Grbić, Ines, Sin Crkve samo takav!, Glas Koncila, br. 2360 (15. rujna 2019.)
  6. ↑ Dan hrvatske knjige u spomen na Marka Marulića: Pogledajte virtualnu izložbu NSK o ocu hrvatske književnosti Narod, 22. travnja 2020. (pristupljeno 13. lipnja 2020.)
  7. ↑ Hrvatski sabor donio Odluku o proglašenju "Godine Marka Marulića", sabor.hr, 12. travnja 2021., pristupljeno 18. siječnja 2024.
  8. ↑ 2021. godina proglašena Godinom čitanja u Hrvatskoj Ministarstvo znanosti i obrazovanja. Pristupljeno 9. travnja 2021.
  9. ↑ Vlada Republike Hrvatske 2024. godinu proglasila „Godinom Marka Marulića“, min-kulture.gov.hr. Ministarstvo kulture i medija Republike Hrvatske. Objavljeno 21. prosinca 2023.
  10. ↑ Kuzmanić, Mario-Nepo, str. 87.
  11. ↑ a b Kronologija Marulićeva života i djela, Croatiae Auctores Latini. Digitalizacija hrvatskih latinista, Marulianum - Centar za proučavanje Marka Marulića i njegova humanističkoga kruga, Split, prosinac 2011., ffzg.unizg.hr, pristupljeno 9. studenoga 2021.
  12. ↑ Malić, Dragica, 2011.: Odjeci najstarije hrvatske pjesmarice u Marulićevim stihovima Colloquia Maruliana 20 (20): 75–102.
  13. ↑ Dr. Parlov: „Marko Marulić je sveti sin Crkve! Njegova crkvenost i religioznost namjerno se prešućivala“ Hrvatska katolička mreža, 3. rujna 2019. (pristupljeno 13. lipnja 2020.)
  14. ↑ (): Senzacija iz poljudskog samostana: pronađeno 30 knjiga Marka Marulića, Kamenjar.com. 19. travnja 2019. Pristupljeno 10. svibnja 2019.
  15. ↑ Kruno Krstić. Marko Marulić - autor termina "psihologija". Acta Instituti psychologici Universitatis zagrabiensis, br. 35-48, str. 7-13., 1964., Filozofski fakultet, Zagreb: str. 4. Inačica izvorne stranice arhivirana 27. srpnja 2004. Pristupljeno 21. srpnja 2021.
  16. ↑ Bratislav Lučin, Juditin  jubilej: peta stoljetnica prvog izdanja (1521–2021). Marulova plavca nova u 500. obljetnicu prvotiska uplovljava razapetih jedara, Vijenac, br. 699 - 700, 17. prosinca 2020., pristupljeno 21. srpnja 2021.
  17. ↑ Thomas a Kempis: Od naszleduvanya Kristussevoga: knige chetiri:
    »Marko Marulić prvi je oko 1500. preveo Tomu Kempenca na hrvatski jezik ("Od naslidovan`ja Isukarstova i od pogarjen`ja tašćin segasvitnjih" - faksimil prijevoda objavio je Književni krug Split 1989.).«, Knjižnice grada Zagreba, digitalnezbirke.kgz.hr, pristupljeno 21. srpnja 2021.
  18. ↑ egzaminator, enciklopedija.hr, pristupljeno 9. studenoga 2021.
  19. ↑ Frano Baras, Devedeseti rođendan Meštrovićeva Marulića, Gradska knjižnica Marka Marulića Split, gkmm.hr, pristupljeno 22. srpnja 2021.

Literatura uredi

  • Bibliografije Marka Marulića, na Hrčku
  • Colloquia Maruliana Godišnjak Književnog kruga Split za proučavanje Marulićeva stvaralaštva
  • Kuzmanić, Mario-Nepo. Splitski plemići, prezime i etnos, Split, 1998. ISBN 953-163-106-9
  • Marulić, Marko. Leksikon hrvatskih pisaca, Školska knjiga, Zagreb, 2000.
  • Pandžić, Zvonko. Nepoznata proza Marka Marulića. O novootkrivenim i novoatribuiranim hrvatskim rukopisima. Zagreb, Tusculanae Editiones, 2009. ISBN 978-953-95144-6-2
  • The National and University Library in Zagreb: Marko Marulić, ein europäischer Humanist – Marko Marulić, a European humanist. Ed. Ivanka Stričević. Zagreb 2021. (Exhibition catalogue Zentralbibliothek Solothurn, 2021). ISBN 978-953-500-207-9.
  • Holt, Ian David. Die Rezeption von Marko Marulić am Beispiel der Stadt Solothurn zur Zeit der Reformation und Konfessionalisierung. U: Colloquia Maruliana. 31, 2022. ISSN 1332-3431, 1848–9613 (Online).

Vanjske poveznice uredi

Sestrinski projekti uredi

 Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Marko Marulić
 Wikizvor ima izvorna djela autora: Marko Marulić

Mrežne stranice uredi

Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Marko_Marulić&oldid=6905121"