Menade (grč. Μαινάδες, Mainádes) u grčkoj mitologiji mahnite su i lude pratilje boga Dioniza.

William-Adolphe Bouguereau: Bakhantica, 1894.

Etimologija uredi

Grčko ime Menada izvedenica je riječi μαίνομαι, maínomai = "biti u deliriju" te znači "mahnite", "pomamne".

Također su znane kao Bakhantice (prema drugom Dionizovu imenu Bakho) ili Basaride (prema bassaris, lisičjoj koži koju je bog nosio).

Karakteristike uredi

Menade su bile znane kao divlje i lude, mahnite žene koje se nije moglo urazumiti. Dionizijevski misteriji inspirirali su i poticali žene na ekstatično ludilo - upuštale su se u nasilje, seks i osakaćivanje.

Prikazivane su okrunjene bršljanom, odjevene u lanenu kožu te kako nose tirs i plešu.

Bile su karakterizirane i kao žene u transu koje lutaju šumama i brdima, a također i kao Dionizovim dadiljama koje lutaju planinama gdje bi obavljale čudne rituale koje spominje i Homer u svojoj Ilijadi (6. pjevanje, 130. redak). Njihovo se ponašanje često objašnjavalo alkoholom i intoksikacijom.


Mitologija uredi

 
Albrecht Dürer: Orfejova smrt, 1494.

Orfej uredi

Menade su ubile Orfeja kad ih nije htio pogledati jer je tugovao tri godine za svojom Euridikom koja je umrla od ugriza zmije. Orfejova milozvučna lira i glava završile su na otoku Lezbu koji je poznat po velikim grčkim lirskim pjesnicima.

Bakhantice uredi

 
Pentejeva smrt, Kuća Vettii, Pompeji

U Euripidovoj tragediji Bakhe tebanske Menade ubile su kralja Penteja nakon što je zabranio štovanje boga Dioniza. Dioniz je namamio Penteja u šumu gdje su ga Menade rastrgale. Njegovo je truplo osakatila njegova vlastita majka Agava koja mu je otrgnula glavu misleći da je lavlja.

Literatura uredi

  • Harrison, Jane Ellen: The Maenads, Prolegomena to the Study of Greek Religion, 3. izdanje, 1922. (388. – 400.)

Vanjske poveznice uredi

 Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Menade