Mikéa
Mikéa (Makoa), maleno pleme lovaca i sakupljača iz tropske kišne šume jugozapadnog Madagaskara.
Porijeklo i povijest uredi
Porijeklo ovog naroda još je pod debatom, smatra se u stvari da Madagaskar nastanjuju još prije dolaska proto-Malagasa s područja današnje Indonezije na ovaj veliki otok. Prema drugom vjerovanju oni su porijeklom od Vazimba. Današnji Mikéa po govoru su Malagasi, a mnogi njihovi današnji običaji i vjerovanja slični su malagaškim. Ovaj naziv, po svoj prilici počeo je označavati sve one koji su počeli živjeti u šumi, a pravi su Mikéa nestali ili asimilirani od malagaških skupina. Pravih specijaliziranih lovaca/sakupljača više nema. Njihova ekonomija mješavina je agrikulture i ribolova. Među njima neki se danas nazivaju imenima Masikoro, ili pak kao Vezo. Njihova naselja su stalna agrikulturna sela, a prisutnost lova i sakupljanja veoma je malena. Do nestajanja pravih Mikéa mora da dolazi još u periodu dinastije Andrevola od 17. do 19. stoljeća, a nastavlja se ili završava u vrijeme francuskog kolonijalizma, kada kolonijalna policija počinje nomade naseljavati po stalnim naseljima. Njihovi potomci tako danas postadoše seljaci, ali sebe i dalje nazivaju Mikéa.
Klan i religija uredi
Današnji Mikéa su jednobošci, a svoga boga nazivaju Ndranahare. Neki njih privedeni su ili kršćanstvu ili islamu. Njihovi klanovi isti su kao kod Naroda Vezo i Masikoro. Klanski vođa-mpitokazomanga, priziva pretke kroz posebne ceremonije u kojima se žrtvuju govedo ili koza. Klanske ceremonije izvode se iz raznih razloga, a to su: Soro, prizivanje predaka zbog neke pomoći; Soro'anake, običaj filijacije, djeca će pripasti klanu oca; Savatse, ceremonija muške circumcizije; Bilo, festival ozdravljenja. Kod Mikéa postoje i Ambiasa, proricatelji koji mogu vidjeti prošlost, sadašnjost i budućnost i događaje u nadnaravnom svijetu kroz postupak sikily. Neki od ambiasa prakticiraju i vorike, crnu magiju. Ambiase su uvijek muškarci. Klan, obitelj ili pojedinac mogu se zaštititi magijom aoly i pridržavanjem specifičnih tabua zvanih faly. Za većinu Mikéa su faly svinja i ovca.
Literatura uredi
- Decary, R. (1969). Les Mikeha et le Lac Ihotry. In R. Decary, Souvenirs et Croquis de la Terre Malgache (pp. 31-35). Paris: Editions Matitimes et D'Outre-Mer.
- Dina, J., and J-M Hoerner (1976). Etude sur les populations Mikea du Sud-Ouest de Madagascar. Omaly sy Anio 3-4:269-286.
- Yount, J. W., Tsiazonera, and B. Tucker (2001). Constructing Mikea identity: Past and present links to forest and foraging. Ethnohistory 48:257-291.
- Tucker, B. (2003). Mikea Origins: Relicts or Refugees? Michigan Discussions in Anthropology 14:193-215.
- Molet, L. (1958). Aperçu sur un groupe nomade de la Forêt epineuse des Mikea. Bulletin de l'Académie Malgache 36:241-243.
- Kelly, R.L., J.-F. Rabedimy, and L. Poyer (1999). The Mikea of Madagascar. In R.B. Lee and R. Daly (Eds.), The Cambridge Encyclopedia of Hunters and Gatherers (pp. 215-219). Cambridge: Cambridge University Press.