Milan Antolković

Milan Antolković (Zagreb, 27. rujna 1915.Zagreb, 27. lipnja 2007.), hrvatski nogometni reprezentativac

Milan Antolković

Osobni podatci
Rođenje 27. rujna 1915.
Zagreb, Hrvatska
Smrt 27. lipnja 2007.
Zagreb, Hrvatska
Pozicija napadač
vezni igrač
Mlađi uzrasti
1929.1932. NK Maksimir Zagreb
Igračka karijera*
Godina Klub Nast. (gol.)
1932.1933.
1933.1934.
1934.1945.
1945.1948.
HŠK Građanski Zagreb
SK Bata Borovo
HŠK Građanski Zagreb
NK Dinamo Zagreb
Reprezentativna karijera**
1937.1939.
1940.
1941.1943.
Jugoslavija
Hrvatska
Hrvatska
8 (1)
1 (0)
9 (3)
Trenerska karijera
1948.1952.
1952.1966.
1963.
1965.1966.



1972.1973.
NK Jedinstvo Zagreb i NK Lokomotiva Zagreb
NK Dinamo Zagreb
NK Zagreb
Jugoslavija "A" reprezentacija
Jugoslavija "B" reprezentacija
Jugoslavija Olimpijska reprezentacija
Alpina–Donauwitz
NK Osijek
Portal o životopisima
Portal o športu

Igračka karijera uredi

Klupska karijera uredi

Karijeru započeo 1929., (kao 14–godišnjak) u zagrebačkom NK Maksimiru, potom 1932. nastavlja u zagrebačkom Građanskom s kojim osvaja dva prvenstva države, 1936./37. i 1939./40., zatim prvenstvo NDH 1943. Kao službenik PTT–a jedno je vrijeme boravio u Borovu i nastupao za domaći SK Bata Borovo. Kad se 1934. vratio u Zagreb ponovno je pristupio «purgerima». Odmah od promjene imena Građanskog u NK Dinamo 1945. godine nastavlja igrati za "purgere".

U početku je igrao na mjestu vođe napada, a od 1936. i lijevog veznog. Tada je dosegao vrhunac svoje inače blistave karijere. Kao svestran nogometaš, nastupao je gotovo na svim mjestima u momčadi, a interesantno je da je jednom, 1938. zamijenio vratara Franju Glasera na vratima.

Reprezentativna karijera uredi

U razdoblju od 1937. do 1939. nastupao je 8 puta za jugoslavensku nogometnu reprezentaciju i postigao 1 pogodak. Prvi put je nastupio 1. kolovoza 1937. u Beogradu protiv Turske (3:1), a zadnji put 15. listopada 1939. u Zagrebu protiv Njemačke (1:5). Nastupio je 1 put i u B–sastavu SFRJ, te 11 puta u dresu gradske reprezentacije Zagreba. Od 1940. do 1943. nastupio je 10 puta za hrvatsku nogometnu reprezentaciju i postigao tri pogotka.

Trenerska karijera uredi

Nakon igračke karijere posvetio se trenerskom zvanju. Vježbao je u početku, od 1948. do 1952., zagrebačke klubove NK Jedinstvo i NK Lokomotivu, zatim u 4 navrata NK Dinamo (od 1952. do 1966.), s kojim je osvojio 2 Kupa (1960. i 1963.) te izborio plasman u finale Kupa velesajamskih gradova (1963.). Trenirao je NK Zagreb, zatim austrijski klub Alpina–Donauwitz, a djelovao je kao trener i u Njemačkoj. Potom se vraća u domovinu. Bio je niz godina član stručnog stožera NK Dinama. U sezoni 1972./73. trenirao je momčad NK Osijeka.

Od 4. travnja 1965. do 1. lipnja 1966. bio je član izborne komisije u Jugoslavenskom nogometnom savezu i u tom razdoblju sudjelovao je 10 puta u sastavljanju reprezentacije bivše države, zajedno s Ljubom Lovrićem i Hugom Ruševljaninom. Bio je i trener olimpijskog i B–sastava Jugoslavije.

Nagrade uredi

Dobitnik je Državne nagrade za šport "Franjo Bučar" za životno djelo 2003. godine