Misa
Misa je obred slavljenja Euharistije u nekim zapadnim Crkvama, primjerice zapadnom obredu Katoličke Crkve, Starokatoličkoj Crkvi, Anglo-katoličkoj tradiciji Anglikanskih Crkava i nekim Lutheranskim Crkvama. Naziv potječe od latinskog missa iz fraze Ite, missa est ('Idite, otpust je'). Isti obred slavljenja euharistije postoji u istočnim Crkvama (Pravoslavne Crkve, Istočne pravoslavne crkve i Istočne katoličke Crkve), ali se tamo ne zove misa.
Misa u Katoličkoj Crkvi po rimskom obredu uredi
U Rimskome obredu danas službeno postoje 2 oblika svete mise: Tradicionalna misa (koja je služena do liturgijskih promjena nakon 2. vatikanskog sabora) i Nova misa (Novus ordo missae) koja je nastala nakon liturgijskih promjena kasnih 1960-tih godina.
Misa koja se svetkuje večer prije blagdana naziva se uočnica.
Teologija mise uredi
Prema kršćanskoj teologiji, misu, odnosno Euharistiju ustanovio je Isus Krist na Posljednjoj večeri. Na misi se kruh i vino pretvaraju u tijelo i krv Kristovu koji se daju za ljude, što simbolizira Kristovu žrtvu. Štoviše, prema teologiji to jest uprisutnjenje same žrtve. Misa je također i gozba na kojoj Božja djeca pristupaju istom stolu, jedu i piju. Ona je najsavršenija molitva.[1]
Misa, kao žrtva, svoje korijene vuče još iz starih religija gdje su se bogovima prinosile životinjske žrtve. To je bio središnji obred tih religija kojima se nešto davalo moćnome bogu da ga se udobrovolji i da on uzvrati svome narodu. Apstrahirajući smisao žrtve, kršćanstvo je preuzelo te obrede. Žrtva je esencijalno potrebna, ali ne u obliku klanja životinja da se Boga udobrovolji, nego kao bitna posljedica grijeha koji možemo pobijediti samo ljubavlju koja u danim okolnostima zahtijeva žrtvovanje sebe, i to u cjelokupnom ljudskom životu. Kristova žrtva je u tom kontekstu najsavršenija i najmoćnija te kao takva spašava cijelo čovječanstvo od grijeha. Misa, tj. sam obred žrtvovanja u kršćanstvu uprisutnjuje tu Kristovu žrtvu u danom trenutku. Ne radi se o novom žrtvovanju, nego o jednoj istoj žrtvi koja je svaki puta prisutna u potpunosti.
Žrtva se prirodno shvaća kao nešto negativno što treba prihvaćati samo u nuždi, za više dobro. No žrtva je izraz potpune nesebične ljubavi i kao takva izvor radosti. Kršćani se žrtvi raduju jer ih ona uvodi u zajedništvo s Bogom i ljudima. Ona već i jest to zajedništvo. Isus je u evanđeljima to zajedništvo često prispodobio gozbom, slavljem gdje ljudi radosno uživaju u zajedništvu i blagodatima svega stvorenja. Stoga je misa i gozba na kojoj se jede božanska hrana.
Službenik koji vrši obred žtvovanja općenito se naziva svećenik, pa je taj naziv preuzelo i kršćanstvo. Obred se izvodi na žrtveniku (oltaru). S obzirom na simboliku gozbe, oltar je ovdje gozbeni stol. Žrtvuju se tijelo i krv Kristava koji su istovremeno hrana i piće.
| Struktura mise (Novus ordo Missae) |
|---|
| Pozdrav |
| Pokornički čin |
| Slava* |
| Zborna molitva |
| Prvo čitanje |
| Psalam |
| Drugo čitanje* |
| Aleluja** |
| Evanđelje |
| Propovjed* |
| Ispovijest vjere* |
| Molitva vjernika |
| Prinos darova |
| Euharistijska molitva |
| Oče naš |
| Obred mira |
| Jaganjče Božji |
| Pričest |
| Blagoslov |
| * Nema na svim misama ** U korizmi se pjeva neka druga pjesma |
Misa (Nova Misa) se dijeli na četiri dijela: uvodni obredi, služba Riječi, Euharistijska služba (Euharistijsko slavlje u užem smislu) i završni obredi.
Prva sv. misa, koju je služio Isus za vrijeme Posljednje večere sastojala se od službe riječi i euharistijske službe. Apostoli i njihovi nasljednici nastavili su tradiciju.
Uvodni obredi uredi
Uvodni obred počinje ulazom pjesmom, znakom križa i svećenikovim pozdravom okupljenim vjernicima. U pokajničkom činu, vjernici priznaju svoje grijehe, kako bi mogli slaviti sveta otajstva. Moli se molitva za oproštenje: Gospodine, smiluj se! Kriste smiluj se! Gospodine smiluj se!. Nedjeljom izvan korizme i došašća, svetkovinama i blagdanima pjeva se ili govori svečana molitva: Slava Bogu na visini. Običnim se danom izostavlja. Svećenik na kraju uvodnog obreda moli zbornu molitvu.
Služba riječi uredi
Podrobniji članak o temi: Služba riječiSlužba riječi počinje čitanjima iz Biblije. Nedjeljom i svetkovinama čitaju se tri čitanja, a u ostale dane dva. Svećenik ili pojedini vjernici čitaju prvo čitanje iz Staroga zavjeta, odnosno iz Djela apostolskih u uskrsnom vremenu. Slijedi pjevanje ili čitanje psalma. Vjernici između odlomaka psalma izgovaraju zaziv npr. Puna je zemlja dobrote Gospodnje ili Gospodin je pastir moj, zla se ne bojim, jer ti si Bože sa mnom ili neki drugi predviđen citat iz psalma za taj put. Slijedi čitanje iz jedne od poslanica iz Novoga zavjeta koje se izostavlja u obične dane. Završno čitanje čita svećenik, a ono je iz evanđelja. Prije čitanja evanđelja pjeva se aleluja, odnosno neka druga pjesma za vrijeme korizme. Nakon toga svećenik kaže: Gospodin s vama. Vjernici odgovore: I s duhom tvojim. Svećenik nastavi Čitanje svetog evanđelja po [ime jednog od četiriju evanđelista]. Vjernici desnim palcem naprave znak križa na čelu, na usnama i na srcu te odgovore: Slava Tebi Gospodine! Nakon pročitanog evanđelja, svećenik kaže: Riječ gospodnja, a narod odgovara: Slava Tebi Kriste. Nakon odgovora svećenik tišim glasom veli: Po riječima svetog Evanđelja izbrisali se u nama naši grijesi. Tema evanđelja prilagođena je prigodi i blagdanima. Značajnijim danima kada se više vjernika skuplja na misi svećenik nakon Evanđelja održi propovijed, a posebno nedjeljom i zapovijedanim blagdanima. Teme propovijedi su obično tumačenja čitanja iz Biblije, aktualni blagdani, aktualni događaji ili neka druga tema po svećenikovom izboru. Nedjeljom, svetkovinama i u druge svečanije prigode slijedi ispovijest vjere izgovaranjem molitve Vjerovanja ili prigodno na drugi način. Zatim se moli molitva vjernika.
Euharistijska služba uredi
Podrobniji članak o temi: Euharistijska služba_-_WGA00549.jpg)
Započinje prinošenjem darova kruha i vina na oltaru darovnom molitvom. Prinošenje prati prinosna pjesma.
Slijedi kanon ili velika euharistijska molitva. Ona počinje predslovljem, a završava žrtvenim prinosom. Prilikom predslovlja svećenik kaže: Gospodin s vama, a vjernici odgovaraju: I s duhom tvojim. Svećenik nastavlja: Gore srca, a vjernici kažu: Imamo kod Gospodina te svećenik moli: Hvalu dajmo Gospodinu Bogu našemu!, a odgovor vjernika jest: Dostojno je i pravedno! Na kraju predslovlja pjeva se ili moli: Svet, Svet, Svet Gospodin Bog Sabaot ...
U euharistijskoj molitvi moli se Duha Svetoga, da posveti kruh i vino. Bitan dio je posvećenje kruha i vina izgovaranjem Isusovih riječi s Posljednje večere.[2] Svećenik u Isusovo ime nad kruhom izgovara: Uzmite i jedite od ovoga svi: ovo je moje tijelo koje će se za vas predati. Vjernici za to vrijeme uglavnom kleče. Zatim svećenik uzima kalež i izgovara: Uzmite i pijte iz njega svi: ovo je kalež moje krvi novoga i vječnoga saveza, koja će se proliti za vas i za sve ljude na otpuštenje grijeha. Ovo činite meni na spomen. Vjernici odgovaraju: Tvoju smrt Gospodine naviještamo, Tvoje uskrsnuće slavimo, Tvoj slavni dolazak iščekujemo. Taj čin obreda kruha i vina zove se pretvorba. Vidljiva stvarnost kruha i vina postaje nevidljiva otajstvena stvarnost Isusova tijela i krvi. Isus se daruje u ljudskoj i božanskoj stvarnosti. Slijede molitve za Crkvu, pokojne i dr. Završava se žrtvenim prinosom kada svećenik podiže hostiju i kalež uz riječi: Po Kristu, s Kristom, i u Kristu, Tebi Bogu, Ocu svemogućemu, u jedinstvu Duha Svetoga, svaka čast i slava u sve vijeke vjekova. Odgovor vjernika je: Amen, što je tzv. veliki amen, najznačajniji u misi.
Slijedi molitva Oče naš i zatim obred mira kada vjernici obično jedni drugima dlanom ruke daju znak mira.
Svećenik lomi sv. hostiju i svi zajedno mole molitvu Jaganjče Božji. Zatim svećenik podigne sv. hostiju i kaže: Evo Jaganjca Božjeg, evo onoga koji oduzima grijehe svijeta. Blago onima koji su pozvani na gozbu Jaganjčevu. Vjernici odgovaraju: Gospodine, nisam dostojan da uniđeš pod krov moj, nego samo reci riječi i ozdravit će duša moja.[3] Svećenik se pričesti, a zatim pričesti vjernike, koji su pripravni primiti sv. pričest (nemaju na duši teške grijehe i najmanje jedan sat nisu ništa jeli ni pili osim vode). Pričest prati pričesna pjesma. Poslije pričesti slijedi popričesna molitva.
Završni obredi uredi
Svećenik po potrebi govori obavijesti o događanjima u crkvi u narednom vremenu. Na kraju slijedi blagoslov, koji može biti duži ili kraći. Pri kraćem svećenik kaže: Gospodin s vama, narod odgovori: I s duhom tvojim, svećenik: Blagoslovio vas svemogući Bog, Otac i Sin i Duh Sveti, narod: Amen. Zatim svećenik kaže: Idite u miru, a narod: Bogu hvala. Slijedi završna pjesma.
Misa zadušnica uredi
Podrobniji članak o temi: Misa zadušnicaU Rimokatoličkoj Crkvi, prema crkvenim propisima i običajima misa zadušnica održava se u župnoj crkvi prema mjestu stanovanja pokojnika. U mnogim hrvatskim krajevima uobičajeno je da se za pokojnika u obitelji slavi sprovodna misa i osim nje i misa zadušnica osmog i tridesetog dana poslije smrti. Kod nekih je i želja da se za pokojnog člana obitelji služi tzv. gregorijana, tj. trideset svetih misa kroz trideset dana bez prekidanja. Mise zadušnice potom se slave na godišnjicu smrti. Općenito je poželjno da misa zadušnica bude u zajedništvu s rodbinom i župnom zajednicom u kojoj je pokojnik živio. Još je bolje da se pritom članovi obitelji pričeste, s time da im je potrebno prethodnose ispovijediti na primjer ako se već dugo nisu ispovijedili ili osjećaju težinu svojih grijeha.[4]
Sveta misa se koja se slavi kao dio sprovodnih obreda ili odmah nakon sprovoda jest sprovodna misa. Redovno ju se slavi u župnoj ili filijalnoj crkvi, ponekad u grobljanskoj kapeli, no nikako u mrtvačnici.[4]
Kad se naruči misna nakana, plaća se misni dar (stipendij).[5]
Krug vječnih svetih misa uredi
Krug vječnih svetih misa inicijativa je Družbe Misionara Krvi Kristove, koji svaki dan služe svetu misu, za sve koji su upisani u knjigu Kruga vječnih svetih Misa. Papa Lav XIII. blagoslovio je ovu inicijativu 1886. godine, kako bi na taj način dao poticaj za podupiranje misijskih djela Crkve.[6]
Izvori uredi
- ↑ Don Krešo Puljić, Župni vjesnik, Mostar
- ↑ Baričević, J., Šabić, A. G.: Pođimo zajedno, katekizam 5, Kršćanska sadašnjost, Zagreb 1992.
- ↑ Heffler-Kornfeind: Srednji kršćanski nauk, Hrvatsko književno društvo sv. Ćirila i Metoda, Zagreb 1990.
- ↑ a b Spomen.hr Arhivirana inačica izvorne stranice od 13. svibnja 2019. (Wayback Machine) Misa zadušnica (pristupljeno 13. svibnja 2019.)
- ↑ Župa sv. Antuna Padovanskog, Koprivnica Arhivirana inačica izvorne stranice od 13. kolovoza 2020. (Wayback Machine) Pastoralne aktivnosti (pristupljeno 13. svibnja 2019.)
- ↑ https://www.cpps.hr/blog/krug-vjecnih-svetih-misa/ pristupljeno 21. kolovoza 2022.
Poveznice uredi
Vanjske poveznice uredi
- Župa sv. Vida, Varaždin Sveta misa
- Pričest na ruku[neaktivna poveznica]
- Dragutin Kniewald: Sveta Misa, Zagreb, 1933.[neaktivna poveznica]
- Župa Šurkovac Arhivirana inačica izvorne stranice od 6. listopada 2016. (Wayback Machine) Vanjsko ponašanje vjernika kod slavljenja Sv. Mise
 | Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Misa |