Nacionalni park Glacier Bay
Nacionalni park Glacier Bay jedan je od 58 nacionalnih parkova Sjedinjenih Američkih Država, smješten na jugu savezne države Aljaske. On svojom istočnom stranom graniči s pokrajinskim parkom Tatshenshini-Alsek u Britanskoj Kolumbiji (Kanada) s kojim je, zajedno i s drugim zaštićenim područjima, zajedno upisan na UNESCO-ov popis mjesta svjetske baštine u Sjevernoj Americi još 1979. godine jer se „u ovom području nalazi najveća ledenjačka kapa izvan polarnih krugova, te spektakularni vrhovi i ledenjaci koji su dom mnogim sivim medvjedima, sobovima i aljaskim ovcama (Ovis dalli)”.[1]
| Nacionalni park Glacier Bay Glacier Bay National Park and Preserve | |
|---|---|
 Ledenjaci Morse Muir u NP Glacier Bay
| |
| Koordinate: 58°30′0″N 137°0′0″W / 58.50000°N 137.00000°W | |
| Lokacija | Savezna država Aljaska |
| Država | Sjedinjene Američke Države |
| Površina | 13.287 km2 |
| Najbliži grad | Juneau |
| Utemeljen | 2. prosinca 1980. |
| Broj posjetitelja | 413.382 (2006.) |
| Službena stranica | Glacier Bay National Park (engl.) |
.jpg)
Odlike uredi
| Internacionalni sustav parkova Kluane/Wrangell-St. Elias/Glacier Bay/Tatshenshini-Alsek | |
|---|---|
 Svjetska baština – UNESCO | |
 | |
| Država |  SAD  Kanada |
| Godina uvrštenja | 1979. (11. zasjedanje) |
| Vrsta | Prirodno dobro |
| Mjerilo | vii, viii, ix, x |
| Ugroženost | — |
| Poveznica | UNESCO:72 |
| Koordinate | 58°42′N 137°00′W / 58.7°N 137°W (WD) |
  Nacionalni park Glacier Bay Lokacija NP Glacier Bay u južnoj Aljaski | |
Glacier Bay (en. za „Zaljev ledenjaka”) se nalazi na jugoistoku savezne države Aljaska, zapadno od grada Juneau. Obuhvaća prostor od 13.287 km², a većinu parka čini divljina koja pokriva 10.784 km² ukupnog prostora ovog nacionalnog parka, dok je ostatak od 2428,1 km² predstavlja zaštićeni pomorski ekosustav. Od toga su najznamenitiji 9 ledenjaka od kojih se njih 4 još uvijek s vrhova obližnjih planina spušta u zaljev stvarajući veličanstvene planine od leda.
Unutar parka se nalaze dvije indijanske zajednice plemena Tlingit koje su od davnina ribarile rijekom Alsek koja se ulijeva u zaljev. U parku nema putova i najdostupniji je zrakoplovima, ali usprkos tomu park svake godine posjeti preko 400.000 posjetitelja, uglavnom turističkim brodicama. Broj turističkih brodica koje dnevno smiju posjetiti park je ograničen, a tijekom ljetnih mjeseci maleni trajekti plove do naselja Gustavus ili izravno u marinu zaljeva Bartlett.
Ledenjaci uredi
Ledenjaci pod velikom težinom snijega i leda putuju prema zaljevu stvarajući spektakularne ledene formacije. Najpoznatiji od njih u prošlom stoljeću bio je ledenjak Muir duljine od oko 3200 m i visine oko 80 m koji se u posljednje vrijeme povukao dalje od obale mora. Godine 1893. ovaj je ledenjak pokrivao cijeli istočni rukavac zaljeva.[2] Današnji posjetitelji još uvijek mogu uživati u ljepotama ledenjaka Margerie i Lamplugh. Ne tako davno, 1726. godine, cijeli je zaljev ledenjaka bio okružen ledenjacima.
-
Glacier Bay iz svemira -
Ledenjak Margerie ispred planine Mount Fairweather -
Tjesnac i ledenjak Johns Hopkins -
Ledenjak Lamplugh -
Ledenjak McBride
.jpg)
Povijest uredi
Kapetan britanskog broda HMS Discovery, Joseph Whidbey, je tijekom ekspedicije Georgea Vancouvera (1791. – 95.) pronašao „ledeni tjesnac” na jugu Glacier Baya 1794. god. U to vrijeme je gotovo cijeli zaljev bio prekriven jednim velikim ledenjakom.[3][4]
God. 1879., prirodoslovac John Muir je otkrio kako se ledenjak povukao do polovice zaljeva, u duljinu od oko 77 km[5] Do 1916. godine ledenjak se povukao od mora u zaljev gotovo 105 km, što ovo povlačenje čini najbržim dokumentiranim povlačenjem ledenjaka. Danas se ne povlače svi ledenjaci u parku i znanstvenici se trude shvatiti ledenjačke aktivnosti, osobito u odnosu na klimatske promjene.
Područje oko zaljeva ledenjaka na jugoistočnoj Aljaski prvotno je 25. veljače 1925. godine proglašeno američkim nacionalnim spomenikom prirode,[6] koji je značajno proširen i proglašen nacionalnim parkom 2. prosinca 1980. godine.[7] Istovremeno je na sjeverozapadu parka 230,7 km² javnog prostora proglašeno za rezervat divljine radi zaštite donjeg dijela rijeke Alsek i njezinih životinjskih stanovnika. God. 1986., NP Glacier Bay je proglašen i za rezervat biosfere, a od 1994. godine njegovo upravljanje je preuzeo autohtoni narod Tlingit iz naselja Hoonah, nešto južnije od parka.[8]
Izvori uredi
- ↑ Kluane / Wrangell-St. Elias / Glacier Bay / Tatshenshini-Alsek na službenim stranicama UNESCO-a (engl.) Preuzeto 17. rujna 2012.
- ↑ nps- history and culture (engl.)
- ↑ Vancouver, George. 1801. A Voyage of Discovery to the North Pacific Ocean: And Round the World (engleski). J. Stockdale. London.
- ↑ Buchanan, Noel, ur. 2004. Sva čuda svijeta. Prijevod: Tamara Levak Potrebica, Tamara Levak Potrebica. Mozaik knjiga. Zagreb. str. 280. ISBN 9531962782.
Kad je britanski pomorac kapetan George Vancouver s brodom Discovery 1794. godine posjetio Ledeni tjesnac, Zaljev ledenjaka još nije postojao.
- ↑ John Muir, Travels in Alaska Arhivirana inačica izvorne stranice od 26. rujna 2012. (Wayback Machine), Sierra Club (engl.) Preuzeto 18. rujna 2012.
- ↑ Park, Mailing Address: Glacier Bay National; Gustavus, Preserve PO Box 140; Us, AK 99826 Phone: 907 697-2230 Contact. History & Culture - Glacier Bay National Park & Preserve (U.S. National Park Service). www.nps.gov (engleski). Pristupljeno 13. listopada 2023..
It paid off in 1925 when Glacier Bay became a national monument.
- ↑ Park, Mailing Address: Glacier Bay National; Gustavus, Preserve PO Box 140; Us, AK 99826 Phone: 907 697-2230 Contact. Timeline of Historic Events - Glacier Bay National Park & Preserve (U.S. National Park Service). www.nps.gov (engleski). Pristupljeno 13. listopada 2023.
- ↑ Glacier Bay National Park and Preserve Foundation Statement (PDF). Pristupljeno 13. listopada 2023.