Nikola Maslać

Nikola Maslać (Borut, 18. veljače 1895. – Zagreb, 20. srpnja 1969.), hrvatski katolički svećenik, isusovac, povjesničar i prevoditelj.

Životopis

Pater Nikola rođen je u Borutu, kraj Stoca. U Travniku je pohađao i 1916. godine maturirao na gimnaziji. Pošao je u isusovce usprkos očevu protivljenju. Studirao je filozofiju u Innsbrucku. Povijest i zemljopis studirao u Zagrebu od 1920. do 1922. godine. U Rimu i Sarajevu studirao bogoslovlje. Zaređen je za svećenika 27. lipnja 1927.

Nikola Maslać

Ovaj članak ili odjeljak izgleda kao rad obožavatelja. (Rasprava) Molimo vašu pomoć kod poboljšavanja ovog članka, uklanjanjem osobnih pohvala i subjektivnih tumačenja, nebitnih popisa ili zbirki poveznica koje su od male ili nepostojeće važnosti. (pomoć)

Nikola Maslać

U ovom članku je uočen jednostrani prikaz teme. (Rasprava) Članak je potrebno nadopuniti na način da prikazuje i druga gledišta.

Bio je profesor povijesti i zemljopisa te odgojitelj u travničkoj gimnaziji. Zatvaranjem gimnazije 22. veljače 1945. otišao iz Travnika. Sljedeće školske godine, 1945./46. predavao u Sarajevu na Visokoj bogoslovnoj školi crkvenu povijest, patrologiju i crkvenu umjetnost. Prestankom rada škole imenovan je travnja 1946. za župnika na Uzdolu. Ostao je dvije godine. Klonulom i komunističkom strahovladom zastrašenom narodu ulio je hrabrost i nadu i s pravom ga se drži za pravog duhovnog obnovitelja župe. Put ga nosi u Dubrovnik gdje je predavao u gimnaziji, zatim u Osijek gdje djeluje u pastoralu. Jugokomunisti su ga poslali u zatvor. Bio je iskren na revan, iskren, naivan i svakom je rekao što je mislio. To ga je koštalo slobode, jer se povjerio nekim osobama koje su ga denuncirale i komunističke vlasti osudile na dvije i pol godine zatvora u Staroj Gradišci. Bio je i prevoditelj i pod stare dane prevodio je s talijanskog i njemačkog jezika, ispovijedao i posjećivao bolesnike. Umro je u Zagrebu u isusovačkoj rezidenciji. Važan kao povjesničar. Pod pseudonimom Hrvat Hrvatinić napisao je kratak pregled hrvatske povijesti te brojne članke u časopisu “Život“ i drugim listovima.