Olenjok
Olenjok (rus. Оленёк) je rijeka u sjevernom Sibiru u Rusiji, zapadno od rijeke Lene i istočno od rijeke Anabar.
| Olenjok rus. Оленёк | |
|---|---|
.png) Delta Olenjoka | |
 Zemljovid porječja | |
| Položaj | |
| Države | |
| Fizikalne osobine | |
| Duljina | 2292 km |
| Površina porječja | 219000 km2 |
| Istjek | |
| • Prosječni | 1210 m3 |
| Tok rijeke | |
| Izvor | Srednjosibirska visoravan |
| • Koord. | 67°35′17″N 105°09′16″E / 67.588111°N 105.154389°E |
| Ušće | |
| • Koord. | 72°59′01″N 119°47′40″E / 72.983611°N 119.794389°E |
| Slijev | arktičkooceanski |
| Ulijeva se u | Laptevsko more |
| Pritoci | |
| • Lijevi | Siligir i Alakit |
| • Desni | Arga-Sala, Bur, Ukukit, Birekte, Kuoyka, Beenchime i Buolkalakh |
  izvor  ušće Olenjok na zemljovidu Dalekoistočnog saveznog okruga  | |
Duga je 2,292 km, od čega je plovna na oko 1,000 km. Prosječni protok vode iznosi 1210 m³/s. Glavna pritoka je rijeka Arga-Sala.
Izvire na sjevernom dijelu srednjosibirske visoravni u Krasnojarskom kraju, odakle teče sjeveroistočno kroz grad Olenjok prije ulijevanja u zaljev Olenjok u Laptevsko more blizu delte rijeke Lene.
Olenjok je poznat po obilju ribe. Rijeka je zamrznuta više od 8 mjeseci svake godine, a klima u ovom području je oštra zbog izravnog utjecaja Arktika.
U blizini ušća rijeke nalazi se više otoka.
Povijest istraživanja uredi
Godine 1633., Ivan Rebrov došao je do rijeke Olenjok preko delte rijeke Lene i izgradio utvrdu.[1] Kasnije su ga protjerali starosjedioci.
Jedan od prvih ruskih istraživač Artika, Vasilij Prončiščev i njegova supruga Maria Prončiščeva umrli su od skorbuta na području rijeke u rujnu 1736., dok se radili kartu obale Laptevskog mora. Pokopani su na ušću rijeke Olenjok.
Izvori uredi
- ↑ Lantzeff, George V., and Richard A. Pierce (1973). Eastward to Empire: Exploration and Conquest on the Russian Open Frontier, to 1750. Montreal: McGill-Queen's University Press.
Vanjske poveznice uredi
 | Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Olenjok |