Ouro Preto (pt. za "Crno zlato") je grad na gorju Serra do Espinhaço u jugoistočnoj brazilskoj državi Minas Gerais; 513 km sjeverno od Rio de Janeira.

Ouro Preto
Município de Ouro Preto
Stari grad Oura Preta
Stari grad Oura Preta
Stari grad Oura Preta
Zastava Oura Preta
Zastava
Grb Oura Preta
Grb
Nadimak: PROETIOSVM AVRVM NIGRVM (Dragocjeno crno zlato)
Koordinate: 20°23.07′S 43°30.13′W / 20.38450°S 43.50217°W / -20.38450; -43.50217
Država Brazil
Federalna država Minas Gerais
Osnutak 1711.
Vlast
 - Gradonačelnik Angelo O. de Araújo Santos (PDMDB)
Površina
 - Ukupna 1.245,11 km²
Visina 1.116 m
Najveća visina 1.179 m
Stanovništvo (2010.)
 - Grad 70.227
 - Gustoća 56,4/km²
 - Urbano područje 56.293
Vremenska zona UTC-3 (UTC-3)
 - Ljeto (DST) UTC-2 (UTC-2)
UNESCO-ova svjetska baština Povijesno središte grada Oura Preta
Godina uvrštenja 1980. (4. zasjedanje)
Vrsta Kulturno dobro
Mjerilo i, iii
Ugroženost -
Poveznica UNESCO
Službena stranica www.ouropreto.com.br
Zemljovid
Položaj Oura Preta u državi Minas Gerais i Brazilu
Položaj Oura Preta u državi Minas Gerais i Brazilu

Položaj Oura Preta u državi Minas Gerais i Brazilu

Kako je u 18, stoljeću Ouro Preto bio u središtu brazilske zlatne groznice u njemu su podignute mnoge crkve, mostovi i česme koji svjedoče o njegovom bogatstvu i sjajnoj prošlosti. Barokna arhitektura Oura Preta je upisana na UNESCO-ov popis mjesta svjetske baštine u Amerikama još 1980. godine zbog "izvanrednih djela baroknih umjetnika kao što je kipar Aleijadinho".[1]

Igreja do Carmo i Muzej neovisnosti iz zraka

Povijest uredi

 
Crkva sv. Franje Asiškog

U kapetaniji Capitania de São Paulo e Minas do Ouro koja je osnovana 1698. godine, mnoga rudarska sela su pretvorena u male gradove. Tako su grad Vila Rica, prijestolnicu kapetanije, osnovale tisuće plaćenika 1712. godine u želji za brzim bogaćenjem u obližnjim rudnicima zlata. Njih su slijedili mnogi umjetnici koji su se smjestili u gradu i za njega proizvodili djela izvanrednih vijednosti kao što su ukrasi na Crkvi sv. Franje Asiškog kipara Antonia Francisca Lisboa (Aleijadinho). Grad je brzo rastao zahvaljujući mineralnim bogatstvima i ubrzo je koncem 18. stoljeća postao središte pokreta osamostaljenja Brazila (Inconfidência Mineira).

Nestankom mineralnih izvora, rudarstvo je propadalo i grad je ubrzo prešao s rudarstva na obrazovanje kao izvor sredstava, osnutkom mnogih obrazovnih institucija. God. 1823. dobio je carski naziv Ouro Preto, no nakon što je prijestolnica prebačena u Belo Horizonte 1897. god. njegovo propadanje se nastavilo. Od 1930. godine je uglavnom turističko mjestašce.

Znamenitosti uredi

Grad su oblikovala ranija rudarska naselja (arriais) u brdovitom krajoliku, gdje su kuće uglavnom jednokatnice ili dvokatnice, skoro naslonjene jedna na drugu tako da prate konfiguraciju tla. No, zahvaljujući bogatstvu od rudarstva nastala su neka remek-djela arhitekture i umjetnosti.

Praça Tiradentes je trg u kojemu se sve značajnije ulice sastaju, a okružuju ga znamenite javne i društvene građevine kao što je Parlament (1784.) koji je danas Muzej neovisnosti (Museo Inconfidência) i Guvernerova palača, danas Škola rudarstva i metalurgije.

Crkva sv. Franje Asiškog (Igreja de São Francisco de Assis) se smatra remek-djelom stila kojega zovu "rudarski barok", a koji je zapravo uspješan spoj europskog baroka i rokokoa. Ostale znamenite građevine su: Crkva Gospe od Pillara, Rosário dos Homens Pretos, Gospa od Conceiçãoa, Gospa od Carmela, Kuća baruna, Chafarizes Da Cruz i Alto vladara.

Veduta Oura Preta je slikovita i zbog skladno uklopljenih brojnih mostova i česmi.

Izvori uredi

  • Glenn Alan Cheney, Journey on the Estrada Real: Encounters in the Mountains of Brazil, Chicago: Academy Chicago, 2004. ISBN 0-89733-530-9

Vanjske poveznice uredi

Ostali projekti uredi

 Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Ouro Preto