Kandijski rat: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
→Pat-pozicija, 1658.–1666.: dopuna |
m Sitno |
||
Redak 49:
=== Pomorski rat ===
==== Prve bitke, 1645.
[[Datoteka:Malteser Galeere.jpg|mini|300px|Malteška galija. Iako su ih postupno zamjenjivali jedrenjaci, [[Galija (brod)|galije]] su i dalje činile velik dio mediteranskih mornarica tijekom 17. stoljeća.]]
Venecija se nije mogla izravno suprotstaviti velikim osmanskim ekspedicijskim snagama na Kreti, ali posjedovala je dobru mornaricu koja je mogla intervenirati i presjeći osmanske opskrbne putove.<ref name="Turnbull 2003"> {{citation | last=Turnbull | first=Stephen | title=The Ottoman Empire 1326–1699 | publisher=Routledge | year=2003 | isbn=978-0-415-96913-0 }}</ref>{{is|str. 85.}} Godine 1645., Mlečani i njihovi saveznici posjedovali su flotu od 60-70 galija, 4 [[galijaca]] i oko 36 [[galijun]]a. <ref name="War"/> Mlečani su također bili superiorni u korištenju mješovite flote i galija i jedrenjaka, dok se u početku [[Osmanska mornarica]] gotovo isključivo oslanjala na galije. <ref name="Cooper 1979">{{citation|last=Cooper |first=J. P.|title=The New Cambridge Modern History, Volume IV: The Decline of Spain and the Thirty Years War, 1609–48/59|publisher=CUP Archive |year=1979 |isbn=978-0-521-29713-4}}</ref>{{is|str. 231.}} Kako bi pojačali svoje snage, oba su protivnika unajmila svoje naoružane trgovce iz Nizozemske, a kasnije i iz Engleske (posebno Osmanlije). <ref name="HLL631">{{citation |last1=Holt |first1=P. M. |last2=Lambton |first2=Ann K. S. |last3=Lewis |first3=Bernard |title=The Central Islamic Lands from Pre-Islamic Times to the First World War |publisher=Cambridge University Press |year=1978 |isbn=978-0-521-29135-4}}</ref>{{is|str. 631.}}
Redak 64:
Dana 10. srpnja 1651. godine, prva značajna [[Akcija 10. srpnja 1651.|pomorska bitka]] u ratu vođena je južno od [[Naksos (otok)|Naksosa]], trodnevni angažman u kojem su Mlečani s 58 brodova pod vodstvom Alvisea Moceniga pobjedili dvostruko veću osmansku flotu.<ref name="Setton 1991"/>{{is|str. 163.-164.}} Ostaci osmanske flote povukli su se na Rodos, odakle su, međutim, uspjeli doći do Kandije. Moceniga je ubrzo zamijenio Leonardo Foscolo, ali obje strane nisu postigle puno u sljedeće dvije godine, iako su Osmanlije uspjele opskrbiti svoje snage na Kreti, a flotu zadržati netaknutom.<ref name="Setton 1991"/>{{is|str. 164.-169.}}
==== Bitke za Dardanele, 1654.
[[Datoteka:ImbrosTenedos.svg|mini|300px|Karta Dardanela i okolice]]
[[Datoteka:Battle of the Dardanelles (1656)(Pieter Casteleyn, 1657).jpg|mini|300px|lijevo|Četvrta bitka kod Dardanela, [[Pieter Casteleyn]], 1657.]]
Redak 75:
Iako su prethodnih godina Mlečani uglavnom držali prednost nad Osmanlijama, uglavnom nadzirući Egejsko more i izvlačeći danak i regrute s njegovih otoka,<ref name="Lane 1973"/>{{is|str. 409.}} ovu nadmoć nisu mogli pretvoriti u konkretne rezultate. Unatoč svojim porazima, Osmanlije su još uvijek mogli ploviti Egejskim morem i opskrbljivati svoje snage na Kreti,<ref name="Finkel 2006"/>{{is|str. 247.}} posebno korištenjem opskrbnih flota iz mjesta poput [[Aleksandrija|Aleksandrije]], Rodosa, Hiosa ili Monemvazije na Peloponezu.<ref name="Lane 1973"/>{{is|str. 410.}} No, u lipnju 1656., kombinirana venecijansko-malteška flota od 67 brodova pod Marcellom nanijela je Osmanlijskoj floti od 108 brodova pod Kenan-pašom, njihov "[[Bitka kod Dardanela (1656.)|najgori pomorski poraz]] od [[Bitka kod Lepanta|Lepanta]]":<ref name="Setton 1991"/>{{is|str. 182.}}<ref name="Finkel 2006"/>{{is|str. 248.}} Šezdeset osmanskih brodova je uništeno, 24 su zarobljena, a 5.000 ršćanskih robova s galija je pušteno na slobodu, premda su i Venecijanci i Maltežani pretrpjeli neke žrtve, uključujući gubitak general-kapetana Marcella.<ref name="Setton 1991"/>{{is|str. 183.}} Iako je nakon ove pobjede malteški kontingent otišao, razmjeri njihovog uspjeha omogućili su Mlečanima pod vodstvom Barbada Doera da 8. srpnja zauzmu Tenedos, a 20. kolovoza [[Lemnos]].<ref name="Setton 1991"/>{{is|str. 183.-184.}} Koristeći dva otoka, strateški smještena blizu ulaza u tjesnace, kao prednje baze, mletačka blokada postala je mnogo učinkovitija. Kao rezultat toga, opskrba Krete bila je praktički prekinuta, a sam Carigrad trpio je nestašicu hrane tijekom sljedeće zime.<ref name="Finkel 2006"/>{{is|str. 251.-252.}}
Godine 1657., Osmanlije preokreću situaciju. Novi i energični [[veliki vezir]], [[Köprülü Mehmed paša|Köprülü Mehmed-paša]], s gotovo diktatorskim autoritetom, imenovan je u rujnu 1656. godine i ponovno je ojačao osmanske ratne napore.<ref name="Shaw 1976"/>{{is|str. 209.}}</ref><ref name="Setton 1991"/>{{is|str. 190.}} Flota je ojačana pod novim kapudan-pašom, Topal Mehmedom<ref name="Shaw209" /> a u ožujku su Osmanlije uspjeli izbjeći mletačku blokadu tjesnaca i zaplovili prema [[Tenedos]]u. Međutim, nisu napali otok, jer je mletački garnizon bio prejak.<ref name="Setton 1991"/>{{is|str. 185.}} U svibnju su Venecijanci pod vodstvom Lazzara Moceniga postigli neke manje pobjede, [[Akcija 3. svibnja 1657|3. svibnja]] i dva tjedna kasnije kod [[Akcija 18. svibnja 1657.|Suazicha]]. Ojačan papinskim i malteškim brodovima, Mocenigo je doplovio do Dardanela, čekajući obnovljeni prodor osmanske flote, koji je došao 17. srpnja. Zbog nesuglasica među kršćanskim zapovjednicima, saveznička borbena linija nije bila u potpunosti formirana, a osmanska je flota uspjela napustiti Narrows prije nego što [[Bitka kod Dardanela (1657.)|se pridružila bitci]]. <ref name="Setton 1991"/>{{is|str. 186.}} Bitka se sastojala od niza akcija tijekom tri dana, dok su obje flote plutale južno i zapadno od Dardanela u Egejsko more. Bitka je završila navečer 19. srpnja, kada je eksplozija uništila venecijansku zastavu i ubila Moceniga, prisilivši savezničku flotu da se povuče. U ovoj su borbi Mlečani Osmanlijama nanijeli veće gubitke nego što su pretrpjeli, ali Osmanlije su postigli svoj cilj: blokada je prekinuta.<ref name="Setton 1991"/>{{is|str. 186.–188.}} Pod osobnim vodstvom Velikog vezira i ojačano ljudima i brodovima iz država Barbary<ref name="Shaw 1976"/>{{is|str.210.}}
==== Pat-pozicija, 1658.
Godine 1658. godine osmanska je vojna moć bila usmjerena na sjever, u kampanji protiv [[Juraj II. Rákóczi|Juraja II. Rákóczija]], [[Kneževina Transilvanija (1571–1711)|princa Transilvanije]], što se pretvorilo u [[Monošterska bitka 1664.|dugi sukob]] s [[Habsburška Monarhija|Habsburgovcima]].<ref name="Finkel256">Finkel (2006), p. 256</ref> Sljedećih nekoliko godina mletačka je flota, ponovno pod zapovjedništvom Morosinija, bezuspješno pokušavala održati blokadu tjesnaca Dardanelli. Morosini je također nastavio taktiku napadaju turske utvrde: a opsada otoku Santa Maura ([[Lefkada]]) u kolovozu 1658. nije uspio, ali u 1659., Mlečani, uz pomoć [[Manioti|Maniota]], preoteli [[Kalamata|Kalamatu]] na Peloponezu, zatim [[Torone]] u [[Halkidika|Halkidikii]], [[Karistos]] u [[Eubeja|Eubeji]] i [[Şeşme|Češme]]. Međutim, budući da Venecija nije mogla priuštiti da pošalje svoju vojsku da zauzme ta mjesta, ovi napadi nisu Mlačanima donijeli bitni napredak.<ref name="Setton189">Setton (1991), p. 189</ref> S osmanske strane, Köprülü Mehmed naredio je izgradnju dviju novih utvrda, Sedd el Bahr ("Rampart of Sea") i Kilid Bahr ("Ključ mora"), na europskoj obali ulaza u Dardanele, da bi spriječili Mlečane da ponovno uđu u tjesnac.<ref name="Duffy">Duffy (1979), pp. 196–197</ref>
==== Posljednja faza rata, 1666.
[[Datoteka:Köprülü Fazıl Ahmed.jpg|150px|mini|lijevo|Veliki vizir [[Köprülü Fazıl Ahmed Paša]]]]
| |||