Konzervacija-restauracija: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m ue → ü (via JWB)
Nisu prikazane 3 međuinačice
Redak 324:
 
Na kraju dodajmo i još jednu osobenost vezanu uz konzerviranje restauriranje u Hrvatskoj usprkos svemu prethodno navedenom u Hrvatskoj još uvijek nemamo opće privaćena i za sve obavezujuća načela konzerviranja restauriranja,ovo je posebice problem u muzejima gdje se pod konzerviranjem restauriranjem još uvijek podrazumijeva sve i svašta ( radikalna obnova kao konzervatorsko restauratorski postupak,korištenje nevidljivog retuša,korištenje nereverzibilnih materijala i postupaka pri radu,itd.).
 
===Problem propitivanja kvalitete te opravdanosti konzervatorsko restauratorskih radova u Hrvatskoj===
Kod nas povjesničari umjetnosti izgleda danas nemaju pretenzija niti interesa za nadzorom kvalitete i opravdanosti konzervatorsko restauratorskih radova koji se kod nas provode. Treba se nadati da će ovo stanje izmijeniti ponovo osnovano Društvo konzervatora Hrvatske, odnosno da će barem dio svoje aktivnosti usmjeriti i u tom pravcu.<ref>https://www.iic-hrvatskagrupa.hr/konzervatori.html</ref>
 
Ta je činjenica u najmanju ruku prilično začudna jer se zna da je 3 petine konzervatora restauratora koji rade u Hrvatskim muzejima bez ikakvog formalno priznatog konzervatorsko restauratorskog obrazovanja, te da u 20 godina postojanja hrvatske države nije bilo nikakvog sustavnog pokušaja da se iste sustavno doškoluje. Osim toga oko 50 % istih ima samo srednju stručnu spremu, te po današnjim hrvatskim propisima mogu samostalno obavljati radove na kulturnoj baštini, što je u čistoj suprotnosti sa većinom međunarodnih preporuka i standarda. Isti problem postoji i u Hrvatskom restauratorskom zavodu, s time da je situacija tamo vjerojatno nešto povoljnija ( imaju i sustav stručnog usavršavanja ).
 
Nadalje je problem što čak i dio kadrova koja radi na školovanju konzervatora restauratora u Hrvatskoj ( kod nas postoje 3 ovakva studija)ima samo 2 godine formalno priznatog konzervatorsko restauratorskog obrazovanja ( dapače dio istih nema nikakvo formalno priznato restauratorsko obrazovanje - u visoko razvijenim europskim zemljama preporučeno trajanje školovanja konzervatora restauratora je 5 godina, te se tamo isti nikako ne bi niti mogli baviti ovom djelatnošću ).
 
Obzirom na prije rečeno treba također istaknuti i da je stanje u hrvatskim muzejima po pitanju čuvanja i zaštite umjetnina mizerno, te da je svaka dosadašnja vlast na ovom vrlo osjetljivom i skupom problemu maksimalno štedjela ( no svoj su doprinos dali i ravnatelji nekih muzeja koji sukladno danim im ovlastima s lakoćom godinama prenamijenjuju od države dobivena sredstva ).Muzeji koji imaju kvalitetno i svjetski riješenu mikroklimu, te rasvjetu i čuvaonice mogu se izbrojati na prste jedne ruke, da se ne govori o čuvanju, te pakiranju i transportu umjetnina, kao i primjeni kompatibilnih materijala kod čuvanja i izlaganja. Kvalitetno i na svjetskom nivou opremljene restauratorske radionice također u muzejima jednostavno nema (osim eventualno one u Arheološkom muzeju u Zagrebu, sve ovo uprkos zakonskoj obavezi da se iste kvalitetno opreme, a o obrazovanosti kadrova također se nema što reći - osim ako se jednogodišnje stažiranje i stručni ispit ne smatraju svjetskim standardom.
 
Nepobitno je i da ulogu u svemu ovome ima i činjenica da uprkos 3 studija konzerviranja restauriranja, te 4 konzervatorsko restauratorske udruge u Hrvatskoj još uvijek nemamo opće prihvaćenih i propisanih načela konzerviranja restauriranja. Također nesporna je i uloga nadležnih državnih tijela, prije svega ministarstva kulture, koje izdaje dopusnice za rad te kontrolira rad svih službi koje rade na baštini. Kod nas pak licencu za rad mogu dobiti čak i osobe sa srednjom stručnom spremom, i to uprkos činjenice da i Komitet za konzerviranje restauriranje Međunarodnog muzejskog savjeta (ICOM CC) ,i Europska konfederacija konzervatorsko restauratorskih udruga ECCO za samostalni rad na konzerviranju restauriranju kulturne baštine zahtijevaju obrazovanje razine 7 europskog kvalifikacijskog okvira, odnosno 5 godišnji studij konzerviranja restauriranja.<ref>https://min-kulture.gov.hr/UserDocsImages/dokumenti/kulturna%20ba%C5%A1tina/Popis%20restauratora%20i%20konzervatora%20koji%20imaju%20dopu%C5%A1tenje%20za%20rad%20na%20kulturnim%20dobrima%20srpanj2_2022.pdf</ref>
 
== Profesionalne udruge ==