Genocid u Ruandi: razlika između inačica

'''Genocid u Ruandi''' naziv je za [[Masovno ubojstvo|masovna ubojstva]] stotine tisuća pripadnika manjinskog naroda [[Tutsi]], kao i pripadnika naroda [[Hutu]] koji su se suprotstavljali tim pokoljima, u srednjoafričkoj državi [[Ruanda|Ruandi]]. Zločin su počinile dvije ekstremističke organizacije naroda Hutu,: [[Interahamwe]] i [[Impuzamugambi]], a odvijao se između [[6. travnja]] i sredine srpnja [[1994.]] godine. Po procjeni iz veljače [[2008.]] godine, broj žrtava iznosi preko {{Broj|1074000}}. Drugi izvori navode brojeve od između {{Broj|500000}} i {{Broj|1000000}} mrtvih.<ref>{{Cite book |last=Des Forges |first=Alison |title=Leave No One to Tell the Story: Genocide in Rwanda |publisher=Human Rights Watch |year=1999 |url=http://www.hrw.org/reports/1999/rwanda |isbn=1-56432-171-1 |accessdate=12. siječnja 2007.}}</ref><ref>[http://news.bbc.co.uk/1/hi/world/africa/1288230.stm Rwanda: How the genocide happened], [[BBC]], 1. travnja 2004., koji procjenjuje na {{Broj|800 000}} [http://www.un.org/ecosocdev/geninfo/afrec/subjindx/121rwan.htm OAU sets inquiry into Rwanda genocide], Africa Recovery, Vol. 12 1#1 (kolovoz 1998.), str. 4, koja procjenjuje broj ubijenih Tutsija između 500 000 i milijun; 7 od 10 Tutsija je ubijeno.</ref>

Ruanda je od druge polovine 19. stoljeća bila europskieuropskim kolonijskikolonijalnim posjedposjedom. Nakon [[Berlinska konferencija|Berlinske konferencije]] [[1885.]] godine pripala je [[Njemačka Istočna Afrika|Njemačkoj Istočnoj Africi]], a nakon [[Prvi svjetski rat|Prvoga svjetskog rata]] [[Njemačko Carstvo|Njemačka]] je to područje prepustila Belgiji, koja je najprije [[1923.]] dobila mandat [[Liga naroda|Lige naroda]], a nakon [[Drugi svjetski rat|Drugoga svjetskog rata]] i skrbništvo [[Ujedinjeni narodi|Ujedinjenih naroda]] (UN-a). Postojeća feudalna elita koju su činili Tutsiji, u svojim je rukama držala političku i [[Gospodarstvo|gospodarsku]] moć ruandskog društva pa je poslužila kao oslonac kolonijskojkolonijalnoj upravi u vladavini nad većinskim stanovništvom. Belgijska uprava je uprava mogućnost [[Obrazovanje|obrazovanja]] i angažmana u kolonijskojkolonijalnoj upravi pružila isključivo Tutsijima, dok je u društvenoj podjeli Hutuima bila namijenjena uloga tjelesne radne snage. PosljedicaZbog takveove politikesu dovelapodjele jeHutui dobili njihovognezadovoljni nezadovoljstvašto podređenim položajemje tedovelo do sukoba nakon nestankakraja kolonijalne vlasti.

Nacionalistička stranka naroda Hutu Parmehutu je [[1959.]] izazvala je društveni prevrat koji je bio temelj za stvaranjestvaranju republike kojom će dominirati Hutui. To je bio uzrok prve faze [[građanski rat u Ruandi|RuandanskogRuandanskoga građanskog rata]] u kojemu je ubijeno {{Broj|20000}} Tutsija, a {{Broj|200000}} je napustilo zemlju. Tada je od tih izbjeglica formirana [[Ruandska domoljubna fronta]] (RPF). Ruanda je [[1961.]] dobivadobila neovisnost od Belgije. Tutska izbjeglička dijaspora je do kraja osamdesetih bila je dobro organizirana i vojno i politički. Najveći broj izbjeglica u [[Uganda|Ugandi]] bio je povezan s pobjedničkim pobunjenicima Nacionalnoga pokreta otpora tijekom Ugandskoga građanskog rata tijekom osamdesetih. iStvorili stvarasu Ruandsku domoljubnu frontu [[1985.]] kao političku organizaciju. Dana [[1. listopada]] [[1990.]] Tutsi otpočinju invaziju na Ruandu kako bi se vratili u zemlju. Časopis ''Kangura'', koji je bio aktivan od 1990. do [[1993.]], bio je instrument zainstrumentom pokretanjepokretanja etničke mržnje i nasilja Hutua nad Tutsima. Pobunjenici i vlada Ruande [[4. kolovoza]] 1993. pobunjenicipotpisali i vlada Ruande potpisujusu sporazum u [[Arusha|Arushi]] za okončanje građanskoggrađanskoga rata. Sporazumom je smanjena moć upravljanja predsjednika Ruande [[Juvénal Habyarimana|Juvénala Habyarimane]] koji je bio imao potpunu vlast.

Vladine vođe u tajnosti stvaraju i naoružavaju paravojne jedinice ''Interahamwe'' (»Onaj koji se bori zajedno« na [[Rwanda jezik|kinjarvandskom jeziku]]) i ''Impuzamugambi'' (»Onaj koji ima jedinstven cilj«). Prema neslužbenim informacijama oko {{Broj|1700}} Interhamweovih vojnika vježbalo je u vladinim vojnim kampovima i oni su bili određeni za registriranje svih Tutsija u [[Kigali]]ju.

AvionZrakoplov u kojem su se nalazili ruandski hutuski predsjednik [[Juvénal Habyarimana]] i također hutuski predsjednik Burundija je oboren prilikomje pri slijetanjaslijetanju [[6. travnja]] 1994. u [[Kigali]]ju. Obojica predsjednika pritom su poginula. Odgovornost za napad odbacivali su i Hutui i RPF. Ekstremisti naroda Hutu optužili su Tutse i iskoristili napad za početak genocida.

Genocid je imao trajansnažno i duboktrajno utjecajutjecao na Ruandu i susjedne zemlje. Sveprisutno korištenje silovanjasilovanje kao oružjaoružje izazvalo je širenje zaraze [[HIV|HIV-om]], uključujući i bebe rođenekoje kaosu posljedicarodile silovanjasilovane, novozaraženihnovozaražene majkimajke; u mnogim domaćinstvima ostala su djeca bez roditelja ili udovice. Uništenje infrastrukture i teška depopulacija zemlje osakatila je gospodarstvo, što novoj vladi predstavlja prepreku za postizanje gospodarskog rasta i stabilizaciju. Vojna pobjeda RPF-a te postavljanje njihove Vlade nagnala je mnoštvo Hutua na bijeg u susjedne zemlje, posebice u istočni dio [[Zair]]a (sada [[Demokratska Republika Kongo]]), gdje su se Hutui koji su činili genocid počeli pregrupirati u izbjegličkim kampovima uz granicu s Ruandom. ProglašavajućiPod potrebuizlikom zasprečavanja sprečavanjem daljnjegdaljnjega genocida RPF-ova, Vlada je vojno upala u Zair, uključujućiu prviprvome (1996. – 1997.) i drugidrugome (1998. – 2003.) ratratu u Kongu. Oružane borbe između vlade Ruande i njihovih protivnika u DR Kongu nastavile su se voditi krozs satelitskepomoću paravojnesatelitskih organizacijeparavojnih organizacija u području [[Goma]], uključujući pobune M23 (2003. – 2013.). Velika ruandska populacija Hutua i Tutsija i dalje žive kao izbjeglice u širemuširem području.

Na [[UN|Ujedinjene narode]] pale su brojne kritike zbog lošeg odgovora na ovaj zločin. Činjenica je da je [[21. travnja]] 1994., u doba najvećih klanja u Ruandi, donesena odluka o smanjenju broja mirovnih trupa na svega 270. Stručnjaci tvrde kako se zločin mogao spriječiti intervencijom svega {{Broj|5000}} mirovnih trupa međunarodne zajednice. Mnoge države, među kojima su [[Francuska]], [[Belgija]] i [[Sjedinjene Američke Države|SAD]], odbile su spriječiti pokolj. [[Kanada]], [[Nizozemska]] i [[Gana]] nastavile su voditi mirovne misije UN-a [[UNAMIR]] u Ruandi. [[Vijeće sigurnosti Ujedinjenih naroda|Vijeće sigurnosti UN-a]] je odbilo je poslati pomoć i pojačanja u Ruandu.

Pod Ustavom Ruande, »revizionizam, poricanje i umanjivanje genocida« kaznena su djela.<ref>http://www.ipsnews.net/2010/08/rwanda-genocide-ideology-and-sectarianism-laws-silencing-critics/</ref> Stotinama ljudi je suđeno i osuđeni zbog »genocidne ideologije«, »revizionizma« i drugih zakona navodno vezanih za genocid. Od 489 osoba koje su osuđene za »revizionizam genocida i druga srodna kaznena djela« u 2009. godini, pet ih je osuđeno na doživotni zatvor, daljnjih pet su osuđeni na više od 20 godina u zatvoru, 99 ih je osuđeno na 10 – 20 godina u zatvoru, 211 je osuđeno na kazne zatvora od 5 – 10 godina, a preostalih 169 dobilo zatvorske kazne od manje od pet godina.<ref>[https://web.archive.org/web/20130810193516/http://www.amnesty.org/en/library/asset/AFR47/005/2010/en/ea05dff5-40ea-4ed5-8e55-9f8463878c5c/afr470052010en.pdf]</ref> Amnesty International je kritizirao vladu Ruande zbog primjene ovih zakona s ciljem »kriminaliziranja legitimnog neslaganja i kritike vlasti«.<ref>Amnesty International (2013)." Godišnje izviješće 2013: Ruanda".</ref> Godine 2010., američki profesor prava i odvjetnik Peter Erlinder, uhićen je u Kigaliju i optužen za poricanje genocida, jer branio predsjedničkog kandidata [[Victoire Ingabire|Victoirea Ingabirea]] od optužbi za genocid.<ref>Gibson 2010.</ref>