Zagrebačka katedrala: razlika između inačica

[[Zagrebačka biskupija|Zagrebačku biskupiju]] osnovao je kralj [[Ladislav I. Sveti|Ladislav]] [[1094.]] godine i podredio je nadbiskupiji u [[Ostrogon]]u.<ref name="Tisućljetni Zagreb">Ivan Kampuš, Igor Karaman, Tisućljetni Zagreb, Školska knjiga, Zagreb, 1994., {{ISBN|953-0-60584-6}}, str. 21., 29.</ref> Iste je godine, prema hrvatskoj tradiciji, osnovana i katedrala. U literaturi nema jednoznačnog odgovora na pitanje je li utemeljitelj biskupije, [[Ladislav I. Sveti|Ladislav]], doista dao sagraditi katedralu ili je za te potrebe poslužila neka već postojeća crkva. Postoji čak i pretpostavka da je to mogla biti crkva benediktinaca, koja jejkke pripadala njihovu samostanu. Jedan od argumenata protiv teorije prema kojoj je utemeljitelj bio kralj Ladislav potkrijepljen je činjenicom da je kralj umro samo godinu dana nakon osnutka katedrale. Smatra se stoga da nije imao dovoljno vremena da taj projekt privede kraju. Još je važnija činjenica da njegov doprinos u gradnji katedrale nije zabilježen u ispravi nadbiskupa Felicijana, koji bi takvo što zacijelo spomenuo.

Uz druge velikane, tu počivaju i hrvatski mučenici [[Petar Zrinski]] i [[Fran Krsto Frankopan]], čije su kosti ovamo prenesene [[28. travnja]] [[1919.]] godine iz [[Bečko Novo Mjesto|Bečkog Novog Mjesta]] (Wiener Neustadt) i pokopane [[30. travnja]] 1919. godine,<ref>Ljubomir Škrinjar, [http://www.hkv.hr/reportae/lj-krinjar/9757-bog-nam-sreu-daj-hrvatski-nek-ivi-zmaj.html ''Bog nam sreću daj! – Hrvatski nek živi zmaj!'']:{{citat2|1919. – Družba ekshumira posmrtne ostatke Zrinskog i Frankopana po drugi put, 28. travnja ih prevozi u Zagreb, a 30. travnja su svečano položeni u kriptu zagrebačke katedrale. Svečanost prijenosa i pokopa pretvorila se u pučko-hrvatsku svečanost, a 30. travnja je bio u Hrvatskoj blagdan. Štovanje kulta Zrinskih i Frankopana je nastavljeno.}}, HKV, 27. studenoga 2011., pristupljeno 21. lipnja 2017.</ref> sin Petra Zrinskoga [[grof]] [[Ivan Antun Zrinski]] (njegovi posmrtni ostatci u organizaciji [[Družba "Braća Hrvatskoga Zmaja"|Družbe "Braća Hrvatskoga Zmaja"]], preneseni su [[26. veljače]] [[1944.]] godine i pokopani [[4. ožujka]] 1944. godine),<ref>[[János J. Varga]], [http://www.matica.hr/media/pdf_knjige/862/sazeciBOOKM.pdf ''Ivan Antun Zrinski, kraljev zatočenik''] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20130829062821/http://www.matica.hr/media/pdf_knjige/862/sazeciBOOKM.pdf |date=29. kolovoza 2013. }}, [http://www.matica.hr/knjige/862/ u: ''Susreti dviju kultura. Obitelj Zrinski u hrvatskoj i mađarskoj povijesti''] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20131210191919/http://www.matica.hr/knjige/862/ |date=10. prosinca 2013. }}, gl. ur. Romana Horvat, ur. izdanja: Sándor Bene, Zoran Ladić i Gábor Hausner, [http://www.matica.hr/knjige/biblioteka/41/ Biblioteka Zbornici], knj. 4, [[Matica Hrvatska]], Zagreb, 2012., {{ISBN|978-953-150-967-1}}, str. 478.</ref><ref>Ljubomir Škrinjar, [http://www.hkv.hr/reportae/lj-krinjar/9757-bog-nam-sreu-daj-hrvatski-nek-ivi-zmaj.html ''Bog nam sreću daj! – Hrvatski nek živi zmaj!'']:{{citat2|1944. – Tijekom višegodišnjeg istraživanja Zmajevi su otkrili u Grazu grob Ivana IV. Antuna Baltazara grofa Zrinskog, jedinog sina Petra i Katarine Zrinski. Posmrtne ostatke su prinijeli u Zagreb i 26. veljače, (...)}}, [[Hrvatsko kulturno vijeće|HKV]], 27. studenoga 2011., pristupljeno 21. lipnja 2017.</ref><ref>[[Anđelko Mijatović]], ''Zrinsko-frankopanska urota'', Alfa, Zagreb, 1992., {{ISBN|86-409-0065-5}}, str. 145.</ref> [[Eugen Kvaternik]] (njegovi posmrtni ostatci preneseni su i pokopani su 1921. godine)<ref>[[Ivan Strižić]], ''Hrvatski portreti'', DoNeHa, Zagreb, 1993., {{ISBN|953-96050-0-8}}, str. 27.</ref> i ini. U njoj su pokopana i posljednja tri zagrebačka nadbiskupa: stožernici bl. [[Alojzije Stepinac]], [[Franjo Šeper]] i [[Franjo Kuharić]].