Privatnost
Privatnost osobe odnosi se na područje koje nije javno, u kojim se ne djeluje u ime poduzeća, vlasti ili sličnog, i da se odnosi samo na samog sebe.
Termin Privacy godine 1890. su sudac Louis Brandeis i odvjetnik Samuel Warren u članku The Right to Privacy u "Harvard Law Review" (god. 4, br. 5) odredili kao Individual’s right to be let alone, dakle kao pravo biti pušteni na miru.
Područja privatnosti uredi
Pravila za zaštitu privatnosti mogu se dijeliti u nekoliko područja:
- informacije o privatnosti: obuhvaćaju prikupljanje i upravljanje osobnim podacima
- osobna privatnost: pokriva područje povezana s genetskim i drugim tjelesnim podatcima
- privatnost komunikacija: osigurava privatnost pošte, telefonskih razgovora i druge oblike komunikacije
- privatnost u stanu: ograničeno djelovanje u privatnost na radnom mjestu ili kod kuće.
Tehnologije koje ugrožavaju privatnost uredi
- RFID
- u gotovini
- u dokumentima (primjerice putovnica, zdravstvena kartica)
- u odjeći svih vrsta (primjerice ušivene u jeans)
- u pokazu
- ugrađeno u ljudsko tijelo
- Profili kretanja kroz
- Radio Frequency Identification-čipove (primjerice u novcu, dokumentima, implantatima, pokazu, odjeći, naljepnicama... itd.)
- satelistku naplatu cestarine
- automatsko učitavanje registracijskih tablica automobila
- gradske sustave za automatsko prepoznavanje lica osobe (primjerice: u Londonu, planirano u: Pekingu)
- lokaliziranje mobitela
- Nadgledanje kretanja u internetu
- nadgledanje elektonske pošte
- analiza socijalnih mreža (primjerice Facebook, MySpace... itd.
- snimanje podataka pri korištenju interneta
- HTTP cookie
- kamere za nadgledanje ili webcam
Nove tehnologije danas donose i gubitak privatnosti. Samo ograničavanje korištenja modernih "dostignuća" kao što su mobilni telefoni, bankomati ili kreditne kartice može spriječiti nadgledanje privatnosti.
Ali čak i tada je to jedva moguće, jer se od mnogih i gotovo sveprisutnih video nadzora se ne može pobjeći.