Rak penisa

Rak penisa se pojavljuje u oko 1% malignih tumora muškaraca, a 2 do 5 % urogenitalnih tumora. Kod nekih se populacija javlja učestalije poput Afrikanaca ili Indijaca i obuhvaća 10 do 12 % malignih tumora u muškaraca. Etiološki se povezuje s nedostatkom higijene, fimozom i zadržavanjem smegme unutar prepucija, kao i pristustvo Humanih papiloma virusa. Obrezivanjem se gotovo potpuno zaštićuje od ovog oboljenja penisa. Najčešći histološki oblik raka penisa je Planocelularni karcinom.

Klasifikacija i vanjske poveznice
MKB-10-CM	C60.2, C60.9, C60

Dijagnoza

Bolest obično zahvaća glans i prepucij, a vrlo se rijetko nalazi na trupu penisa, a najčešće počinje kao bezbolna lezija koja se postupno širi. Dijagnoza se postavlja biopsijom.

Terapija

U I. stadiju bolesti poduzima se parcijalna amputacija penisa, a ako je tumor veći od 2 cm, potrebno je učiniti amputaciju glansa penisa. Ako su zahvaćeni ingvinalni limfni čvorovi, potrebno je učiniti njihovu kiruršku disekciju. Terapija zračenjem primjenjuje se u početnim stadijima bolesti, posebno kod mlađih muškaraca, a preporučljivo je prije zračenja učiniti cirkumciziju kako bi se smanjile komplikacije tijekom terapije. Mali površinski tumori dobro odgovaraju na radioterapiju, a kemoterapija se primjenjuje u slučajevima uznapredovalog raka penisa.

Prognoza

Kod površinskih, početnih tumora penisa bez zahvaćenosti limfnih čvorova, moguća je kompletna remisija u više od 90 % slučajeva, dok se veličinom tumora i zahvaćenošću limfnih čvorova smanjuje prognoza.

Literatura

• Šamija, Mirko i suradnici, Onkologija, Medicinska naklada, Zagreb, 2000., ISBN 953-176-109-4
• Piljac, Goran, RAK klinička onkologija, TIZ "Zrinski", Čakovec, 1977.

Nedovršeni članak Rak penisa koji govori o medicini treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.